Počeo izlov signalnog raka u rijeci Dobri. Trajat će do 2028.: Nikako ga ne prenosite u druge vodotoke, uništava sve pred sobom!

Izlov signalnih rakova - invazivne vrste koja uništava sve pred sobom u europskim rijekama, počeo je i u rijeci Dobri u Karlovačkoj županiji. Naša ekipa bila je u rijeci zajedno sa zaposlenici Natura vive – javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode u Karlovačkoj županiji, kada su u Donjim Stativama, centru najgušće populacije, izvadili prve vrše.
Video Url

Signalni rak u Dobri je prvi put primijećen 2023. godine, međutim dr.sc. Leopoldina Dakić, viša savjetnica za upravljane zaštićenim prirodnim vrijednostima u Natura vivi kaže kako su u rijeci sigurno duže.

-Po dužini njegove rasprostranjenosti koja je sad već sedam i pol kilometara, od kupališta u Grdunu do mosta u Novigradu na Dobri, rekli bismo da je već nekoliko godina u vodotoku. Znači, nije unesen 2023., nego čak i ranije od 2020., kaže Leopoldina dok u ribičkim čizmama, s kantom, olovkom i obrascima ide od vrše do vrše postavljene samo dan ranije (23 lipnja), u rijeku. 

To je bio i službeni početak projekta izlova signalnog raka na Dobri koji će se provoditi jednom godišnje po osam tjedana do 2028. godine.

Trenutno je postavljeno ukupno 140 vrša i 15 skloništa - 40 u "centru" populacije u Donjim Stativama te još 100 vrša nizvodno, u Zadobarju. Kad jednom uđu zbog zamamnog im mirisa mamca - hrenovke kojoj je istekao rok trajanja - iz zamke lijevkastog oblika više ne mogu van.

-Krenuli smo od najuzvodnije i najnizvodnije lokacije i selimo se prema centru. Tako dva puta i nadamo se da ćemo barem prorijediti populaciju toliko da više nema tu invazivnu snagu širenja, a nadamo se da će malo i predatori odraditi za nas, optimistična je Dakić.

U vrše se nakon prvog dana uhvatilo 176 signalnih rakova teških ukupno 6,5 kilograma. 

Signalni rak je u Europu donesen iz Amerike krajem 19. stoljeća nakon što je autohtone rakove gotovo potpuno uništila račja kuga. 

-Ljudi su  ih htjeli nadoknaditi s tim američkim rakovima međutim ti su rakovi pobjegli iz uzgajališta i proširili se po cijeloj Europi. Tek se kasnije otkrilo da su oni donijeli i novi soj te račje kuge na koju su sami otporni, ali onda je bilo kasno, priča nam Leopoldina dok prazni još jednu vršu punu signalnih rakova i pokazuje nam jednog odraslog mužjaka.

On na zatku ima prvi par nožica koje mu služe za parenje. Režu se u slučaju kastracije, ali s obzirom da se rakovi dok rastu više puta presvlače, te mu nožice, kao i bilo koji drugi dio tijela, ponovo narastu, kastracija možda nije najbolje rješenje.

Signalni rak je samo na prvi pogled nalik autohtonom, hrvatskom riječnom raku. Ali, već na drugi – vidljive su razlike.

-Signalni rak se raspoznaje po crvenoj boji donje strane kliješta, ali to znaju imati i naši plemeniti rakovi pa je najvažnije drugo obilježje - plavkasto-bjelkasti signal s gornje strane kliješta, na spoju nepomičnog i pomičnog dijela prsta. Po tome se zna da je signalni rak, a osim toga ima glatka kliješta. Naši domaći rakovi imaju kao granule, baš zrnata kliješta, pojašnjava Leopoldina.

Ovako "ručno" i ustrajno idućih mjeseci rakove odnosno njihovo širenje rijekom Dobrom bi se trebalo držati pod kontrolom. Potpuni izlov, kaže Leopoldina, nije moguć.

-To nikada nigdje nikome nije uspjelo, ističe Leopoldina.

Nebrojeni su primjeri različitih metoda kojima ga se htjelo iskorjeniti, ali niti jedna nije "upalila". 

- Postoje slučajevi u svijetu kada se populacija ovih rakova sama urušila. Ona, dakle, eksponencijalno raste do neke gustoće i onda se iz nekog nepoznatog razloga sama uruši. Čak na nekim dijelovima do potpunog nestajanja. Teško je znati koji je to plato odnosno maksimum koji populacija može dostići. U jezerima se lakše doseže, ali u rijeci koja je otvoren eko-sustav taj plato je nepoznat. I sami su podložni bolestima pa se nadamo da možda dobiju neku bolest, ali za sada to ne bilježimo. Populacija eksponencijalno raste pogotovo u takozvanim središtima gdje je toliko gusta da vi na 10 kvadratnih metara nađete stotinjak jedinki što je našim autohtonim rakovima nemoguće, ističe Leopoldina Dakić.

Signalni rak u Karlovačkoj županiji prvo se pojavio u rijeci Korani. Projekt izlova, kojeg kao i ovog na Dobri u stopostotnom iznosu financira Fond za zaštitu okoliša, tamo traje već dvije godine i trajat će još do iduće. Na četiri lokacije - uzvodno u naselju Veljun, u potoku Vuj - lijevoj pritoci rijeke Korane gdje je najuzvodnija granica rasprostranjenosti, u rijeci Radonji kod mjesta Okić i u Krnjaku - u potoku koji se zove Trupinjska rijeka - postavljeno je 240 vrša i skloništa.

-U uzvodnijim potocima još uvijek imamo naše domaće rakove koje na ovaj način pokušavamo braniti, kaže Leopoldina. -Prve godine, te 2023. smo lovili u dva navrata. Imali smo takozvani proljetni i jesenski izlov međutim to se pokazalo loše jer su nas ometale visoke vode, nagle varijacije vodostaja zbog kojih bismo morali vrše stalno vaditi i stavljati natrag. Tako da smo odlučili objediniti ta dva izlova u jedan ljetni od 40 dana bez prekida i to se pokazalo bolje jer imamo konstantne vodostaje koji ne variraju više od pola metra. Na žalost i dalje lovimo po 200 jedinki dnevno na jednoj lokaciji, pojašnjava Leopoldina.

Te iste godine signalne rakove lovili su i nizvodno kod Turnja, ali zbog širine rijeke na tom mjestu postavljanje vrša uz obalu nije imalo nikakvog učinka. Osim toga, ljudi su uklanjali rakove, ali i otuđivali vrše pa rezultati izlova nisu bili realni zbog čega se od te lokacije odustalo.

-Preselili smo uzvodno gdje čuvamo njegovo širenje, da po mogućnosti ne dođe do Slunja i ne daj bože do Plitvičkih jezera. I čuvamo te male potoke od njegove invazije kako bi sačuvali potočnog raka. U potoku Vuj imamo plemenitog raka i to jednu jako lijepu populaciju za koju bi stvarno bilo šteta da nestane. I u rijeci Dobri, lijeve i desne pritoke, mali potočići koji nikome nisu interesantni, u stvari su stanište našeg potočnog raka.

I u Koranu i u Dobru, signalni rak nije došao samostalno. U tome mu je, na žalost, "pomogao" čovjek.

-U Hrvatskoj su se signalni rakovi prvo pojavili u Dravi i Muri, došli su sami, nizvodno rijekama. No, u Koranu i Dobru ih je netko namjerno donio vjerojatno s idejom nekakvog uzgoja, prehrane i onda su se naravno proširili. Osoba možda nije razlikovala i nije znala da to nisu naši rakovi i kakvu štetu čine, ali je unesen, namjerno. Genetska analiza je pokazala da su identični ovima iz Mure i Drave!

Osim u Korani, gdje ga se pokušava spriječiti da uđe u pritoke i potočna stanište zavičajnog raka i da se približi Plitvičkim jezerima, te u Dobri, koja je još uvijek čista i punu života (iako domaći rak već dugo nije viđen) - signalni rak prijeti i drugim rijekama i drugim vrijednim životinjskim vrstama.

-Dobra i inače ima erodiranu obalu uslijed tog vodenog vala koji se pušta iz hidroelektrane, ali Korana nema prirodno te probleme tako da ti rakovi čine štetu tako što se ukopavaju u zemljane obale u kojima buše skloništa u koja se sklanjaju za vrijeme nepovoljnih razdoblja. Kad dođe visoka voda, velika snaga vode, onda te obale erodiraju pola metra po pola metra sve dok je nestane po nekoliko metara. Nama je jedan čovjek rekao da je njemu Korana odnijela već šest, sedam metara dvorišta upravo zbog te erozije  zbog rakova. Prošle godine su kolege u splitsko-dalmatinskoj javnoj ustanovi zabilježili njegovu prisustnost i u Jadru. Rijeka Jadro je ihtiološki rezervat gdje živi mekousna pastrva koja je hrvatski endem, živi na dvije lokacije i nigdje drugdje na svijetu i sada je u stvari borba za njezin opstanak, protiv tog signalnog raka, kaže Lepoldina Dakić.

Puno su agresivniji od domaćeg raka kojeg sigurno nećete u ovdašnjim rijekama pronaći zimi. Dok oni hiberniraju njihovi agresivni rođaci su vrlo aktivni i plodni, čak i danju. 

-Puno se brže razmnožavaju, ženke imaju veći broj potomaka i aktivni su cijele godine. Znači, rastu i hrane se gotovo cijelu godinu, a naši hiberniraju cijelu zimu. Hrane se svime što živi u vodenom eko-sustavu - školjkašima, puževima, ribljom ikrom, ličinkama kukaca tako da tamo gdje su njihove populacije gusto uspostavljene, ne nalazimo gotovo nikakve druge uobičajene vodene vrste i biološka raznolikost je značajno smanjena, što s našim rakovima nije slučaj - oni žive u suživotu, naglašava Leopldina.

Ni prirodni neprijatelji ne mogu im ništa.

-Njih prirodni neprijatelji ne mogu držati pod kontrolom. Vidre, štuke, somovi čaplje... bi ih prirodno trebali jesti i jedu međutim oni se toliko brzo razmnožavaju i toliko guste populacije stvaraju da to predatorstvo ne kontrolira njihovu populaciju. I onda se počninje širiti uzvodno i nizvodno, po nekoliko kilometara godišnje što ovisi o strukturi riječnog dna, brzini strujanja vode, morfologiji riječnog toka... Recimo u Korani je zabilježeno da se puno sporije šire od europskog prosjeka što mi mislimo da ih uspoavaju te prirodne barijere u Korani. U toj rijeci još uvijek nalazimo uzvodno i nizvodno naše rakove pa se toplo nadamo da i te naše populacije suzbijaju širenje ove invazivne vrste. Iako se ona, definitivno, jako brzo širi, kaže dr.sc. Dakić.

Zato mora pomoći čovjek. Idućih osam tjedana za djelatnike Nature Vive te brojne volontere i kolege iz cijele Hrvatske, odmora nema.

Vrše se svakodnevno vade, svakom raku se određuje spol, mjeri dužina i težina. Pauza je moguća tek u slučaju vodnog vala s HE Lešće.

-U Dobri imamo specifičnu situaciju što je od 15.6. do 15.9. hidroelektrana u ljetnom režimu rada. Kad se puštaju maksimalni vodotoci, 120 kubika, vrše nam završe gore na drveću. Tada ne može uopće biti u vodi. Tako da smo se s upravom hidroelektrane dogovorili da ako bi bila potreba za ispuštanjem veće količine vode javite će nam kako bismo vrše privremeno povadili na dan ili dva. Iako su dobro pričvršćene, naše vrše mogu podnijeti oko 60 kubika u vodotoku Dobre.

Uz vrše u Dobri su i umjetna skloništa za rakove - metalne cijevi spojene u jednu ploču. U njih se ne stavljaju mamci i ući mogu i signalni i domaći rakovi jer oponašaju prirodno sklonište. U vodi ostaju po tjedan dana.

Ista akcija traje i na Korani, ali metoda izlova je drugačija. 

- Sve je to više-manje jedan pilot projekt istraživanja da li sve te nae metode funkcioniraju ili ne jer na Korani imamo sterilizaciju mužjaka nakon koje one veće od šest centimetara vraćamo u vodu, a ženke i mlade sve smrzavamo. Ovdje pak na Dobri nećemo ništa sterilizirati nego ćemo probati drugu metodu, a to je da kompletno sve vadimo i usmrćujemo. Na taj način ćemo isto moći usporediti te dvije metode, je li bolje jedno ili drugo, pojasnila je Leopoldina dodavši kako je metodologija izlova na obje rijeke dogovorena s resornim ministarstvom.

No, da bi sve to što rade dalo rezultate i signalnog raka stavilo pod kontrolu, svoju odgovornu ulogu moraju odigrati i građani, lokalno stanovništvo, oni koji žive ili dolaze uz rijeke.

-Nema zabrane za diranje i igranje s njima, ali ga nikako, nikako, ni u kom slučaju, nikad ne smiju odnositi nigdje pa ni u akvarije niti nekakve bazenčiće, a ne daj bože u neki drugi vodotok. Građani ne smiju sami organizirati njegov izlov i postavljati vrše. Zakonom o zabrani unošenja i širenja stranih vrsta (koji vrijedi za sve invazivne vrste) je zabranjen njegov izlov, stavljanje na tržište i konzumacija. Znači, ne možete bacati ono što ste preko interneta kupili kao svog ljubimca ili nabavili od kojekuda u prirodu kad vam dosadi jer tako ustvari činite jako veliku ekološku štetu, a rijeke nisu vlasništvo pojedinaca nego od svih nas. Šteta je golema, šteta je i ekonomska. Samo naša ustanova provodi dva projekta, prvi je vrijedan oko 270 tisuća eura, drugi oko 200 tisuća eura i svi naši postojeći kapaciteti su prenapregnuti. Dva ili tri novozaposlena djelatnika nam nikako nisu dovoljna, a i dok se bavimo izlovom signalnog raka, što je vrlo ozbiljan posao, naši svi ostali poslovi trpe, ističe Leopoldina Dakić s kojom su prvoga dana bili samo student Filip Štenta i novozaposleni čuvar prirode Filip Grabner.

Svaki građanin može pomoći tako da se javi Natura vivi i fizički odradi izlov signalnih rakova ili da, ako sumnjaju da su vidjeli njih ili bilo koju drugu invazivnu vrstu, koriste mobilnu aplikaciju Invazivne strane vrste  za prijavu nadležnim institucijama.

Nakon što projekti izlova signalnog raka završe, na Korani 2026., a na Dobri 2028., Natura viva će ga nastaviti nadzirati. Kroz neki budući projekt planiraju i postavljanje barijera prema uzvodnim potocima u kojima i dalje žive brojne i zdrave populacije domaćeg raka. Iskustvo s ovom metodom imaju kolege iz Švicarske od kojih će potražiti savjet.

-Ideja je svesti populaciju signalnog raka na minimalno područje ili na minimalnu brojnost na određenom području kako bi se spriječilo njeno uzvodno i nizvodno širenje i ugrožavanje naših zavičajnih rakova, kaže Leopoldina. 

Hrvatska je po genetskoj raznolikosti potočnog raka nevjerojatno bogata i to nema niti jedna druga europska zemlja. Gotovo svaka manja regija ima svoj genetski varijetet potočnog raka.

-To je dokaz bogatih i raznolikih ekoloških uvjeta u staništu koji su kroz stoljeća uvjetovali da se oni genetski izmijene, ističe Dakić. 

A upravo je to vrijedno sačuvati.

T.P.