-Naši pacijenti kod kojih odlazimo su stvarno bolesni, to su osobe s invaliditetom i provodimo je svima, bez obzira na životnu dob. Možemo reći od najranije mladosti do duboke starosti, kaže glavna sestra u Ustanovi Marica Plavetić
-Imamo njege koje su jednom tjedno i njege koje se obavljajju sedam puta tjedno, fizikalna terapija koja je 15 postupaka ili 45 postupaka i kod nekih ide u kontinuitetu, dodaje ravnateljica Andreja Navijalić.
Nakon nesreće koja joj je preko noći promijenila život, Martina Benić već 23 godine ovisi o tuđoj pomoći. Kako bi bez medicinskih sestara i fizioterapeuta iz Ustanove za zdravstvenu njegu u kući ne može ni zamisliti.
-Prvog dana kad sam došla kući nakon deset mjeseci bolnice i rehabilitacije, odmah su počeli dolaziti - medicinske sestre prvo pa fizioterapeuti. Ne mogu zamisliti što bi bilo da ih nije bilo jer prvi doticaj kad sam došla kući bio je s njima, prisjeća se Martina koja je danas, iako u invalidskim kolicima, aktivna u društvu i zajednici. Od 2016. predsjednica je KaSPIN - Karlovačke udruge spinalno ozlijeđenih.
Medicinske sestre i fizioterapeuti koji joj sve te godine dolaze u dom, sad su joj već postali i dio obitelji.
-Drugačije je kad vam netko ulazi u dom i zna više o vama, pozdravi vas imenom svako jutro, a ne kao kad si na bolničkom odjelu ili nekoj ustanovi, kaže Martina.
-Nisi samo s pacijentom nego i s cijelom obitelji. Ipak je drugačije, dodaje medicinska sestra Tamara Umnik Zdraveski koja je s Martinom već dvije godine.
A svaki je pacijent, kaže, druga priča.
-Nemaš jednu šprancu rada po kojoj odrađuješ pacijente nego se moramo prilagoditi potrebama i načinu na koji su naviknuli živjeti, ističe Umnik Zdraveski.
Samo lani bilo je više od dvije tisuće korisnika i 70 tisuća postupaka.
-Ponekad im je medicinska sestra i fizioterapeut jedini tko dođe u tom danu posjetiti tu osobu, naglašava ravnateljica Navijalić.
Upravo je odlazak k pacijentima i prednost zdravstvene njege u kući.
-Volimo reći da je ona i najisplativija zdravstvenom sustavu jer pacijentu se ide u njegov dom, pacijent ne mora nigdje dolaziti. Sve što je potrebno obavi se u kući pacijenta, pojašnjava Navijalić.
Kada je prije 1. lipnja 1995. godine osnovana, Ustanova za zdravstvenu njegu u kući imala je tek 13 zaposlenih - ravnateljicu, glavnu sestru, devet medicinskih sestara i dva fizioterapeuta, koji su brinuli o pacijentima samo s užeg područja grada Karlovca i do njih dolazili sa dva automobila koja su im bila na raspolaganju.
Do osnivanja Ustanove došlo je nakon što se usluga zdravstvene njege u kući izdvojila iz Crvenog križa pa prvo prešla u Medicinski centar, potom u Dom zdravlja, a onda nakon promjene zakona više nije mogla biti niti njihov dio. Karlovačka županija osnovala je Ustanovu za zdravstvenu njegu u kući Karlovac.
-To je bio početak. Treba zahvaliti onim prvim djelatnicima ustanove koji su stoički podnosili sve naše probleme koji su nas tada, u početku, zadesili. Vjerujte, bilo je jako teško prelomiti da one više nisu "kućne pomoćnice" nego da su one medicinske sestre. Jer, dok su radile u Crvenom križu one su radile i posao pomoći u kući i to je bio jedan od problema, da pacijenti shvate da su one školovane medicinske sestre, da znaju svoju struku i da je to zapravo njihov posao, naglasila je prva ravnateljica Ustanove Jadranka Gojak. Mladim kolegama je poručila da poštuju ustanovu, da je shvate kao svoj drugi dom, ali da prije svega poštuju pacijenta.
Danas, 30 godina kasnije ih je 44 - uz ravnateljicu i glavnu medicinsku sestru koja vodi Odsjek zdravstvene njege te voditeljicu Odsjeka fizikalne terapije, radi 22 medicinske sestre i 15 fizioterapeuta. Svakodnevno s 20 automobila, obilaze pacijente u gotovo cijeloj Karlovačkoj županiji.
Pravo na zdravstvenu njegu u kući pacijenti mogu ostvariti na privatni zahtjev obitelji ili skrbnika, preko HZZO-a i obiteljskih liječnika, ili u Karlovcu putem gradskog socijalnog programa. Grad Karlovac, naime, jedini u Hrvatskoj u svom proračunu ima osigurana sredstva za ovu uslugu.
-Broj pacijenata raste. Sada mjesečno bilježimo oko 600 pacijenata u zdravstvenoj njezi, a u fizikalnoj terapiji oko 300. Znači, to su velike brojke i vidi se da je potreba za ovom uslugom sve veća, naglašava Navijalić.
Zbog toga je i sve veća potreba i za dodatnim medicinskim sestrama srednje stručne spreme koje su spremne svoj, i inače zahtjevan posao, obavljati na terenu.
T.P.
