Kako to, pomalo političkim jezikom kažu glazbenici, upriličena je inauguracija novoga klavira u novom prostoru škole, u centru grada, na Korzu. Novi klavir i novi učenici, zajedno će učiti glazbene korake.
Prije 45 godina, također je slavljen rođendan i dijeljeni su darovi za 400 godina grada Karlovca. A kultura kao kultura - uvijek rijedak gost na rođendanskim balovima. Njezina vrijednost tada mjerila se metrima asfalta.
-Kad sam došao u Zorin dom, prvo se od mene očekivalo da riješim klavir jer je stari bio za otpis. I, naravno, da sam svim silama i snagama upro da do njega dođemo. Kao direktor kazališta bio sam član Društveno-političkog vijeća i bio sam uporan, uporan, uporan... slušao sam priče o izgradnji velikog jugoturbinskog mosta i doznao sam kolika košta njegov dužni metar. Svi su mi se smijali, ali iskoristio sam priliku i rekao im neka malo skrate most, neka bude malo više nasipa. Dajte mi malo novaca, poručio je tadašnjim vlastodršcima glazbenik Ratko Pogačić.
Kao svaki pravi gospodar grada, "luštrišimuš" Pavić, između ostalog, iskazao se i kao kulturni mecena.
-Glavni direktor "Jugoturbine", Milan Pavić, rekao je da mu je dosta slušanja o klaviru. Dajte tom Pogačiću 100 hiljada maraka i neka ide po klavir, prepričava Pogačić Pavićeve riječi.
To se i dogodilo.
Pogačić je zajedno sa pijanistom Stjepanom Radićem, inače profesorom zagrebačke akademije i unukom pučkog tribuna Stjepana Radića, putovao po novi klavir u Hamburg.
Baš kao i tri dame iz Glazbene škole nedavno, bili su fascinirani tvornicom, koja je, poput Volkswagena u auto-industriji, izbacivala stotine klavira. Mogli su birati između čak tri nova.
-Izabrali smo tvrđi model, znao sam da će po njemu lupetati i glumci i pjevači i kojekakvi muzičari. Tako se dogodilo, zato je i izdržao toliko vremena. Da smo uzeli neki mekši, možda bi već s njim bilo problema, zaključuje Pogačić.
Novi stanovnik Karlovca, gospodin Steinway, zablistao je pod svjetlima pozornice. Prvi koncert, u veljači 1980., održao je spomenuti pijanist Radić.
Mlado glazbalo, potomak pijanističke aristokracije, privlači plemstvo duha. Najpoznatiji glazbenici sviraju i snimaju ploče. Najsjajnija od mnogih večeri možda je recital koji je 1980. održao, kako mu tada kliču, pijanistički genij, 22-godišnji Ivo Pogorelić.
No, idila kratko traje. Počinje olivertvistovska odiseja "gospodičića" Steinwaya. Pravi ratni put započeo je i prije samog rata.
-Zorin dom se počeo obnavljati. Ta obnova je trajala, kao što znate, 14-15 godina, a najveća vrijednost u kući je bio klavir. Ostalo je bila oprema koja se dala negdje pospremiti ili je bila zastarjela. Dio opreme se mogao baciti u smeće, ali ovaj klavir je bio vrijednost - ne samo kao instrument, nego kao povijest kuće, prisjetio se Pogačić situacije s kraja 1980-ih.
Klavir se selio više od zagrebačkog studenta. Iz kazališnih u vojne ruke.
-Preselili smo ga u Dom HV. Ja sam mislio da je to gotovo. Ali, onda smo napravili kutiju s dva prozorčića i izolacijom za vodu, za pauke, moljce...
Pa povratak u kazalište. Odlazak u crkvu. Premještati klavir nije isto kao seliti regal.
-Prije svega, da bi se ovakav klavir mogao premjestiti, treba mnogo ljudi, jer je vrlo težak. Treba ga imobilizirati, skinuti noge i pedale koje su vrlo komplicirane, treba imobilizirati žice, staviti klavir na stranu i onda počinje njegovo premještanje, pojašnjava Pogačić.
Svo to vrijeme, od Hamburga do konačnog povratka u Zorin dom 2001., Ratko Pogačić bio je uz Steinwaya. Bejbisiter, skrbnik, prijatelj.
-To je osjećaj da se sljubite s njim. Gospodin Faullend-Heferer, koji je dolazio štimati klavir, molio me da sjedim uz njega i da mu radim društvo. Satima sam sjedio uz njega i shvatio da ga treba održavati, kao malo dijete. Inače, ode, ističe Pogačić. -Od Heferera sam puno naučio i prošao sam jedan tečaj pa sam klavir mogao i sam održavati.
Kad je sviran, klavir se ugađa nekoliko puta godišnje. Ako mu se ne posvećuje pažnja - propada.
Zbog toga Ratko Pogačić upozorava:
-Ovaj klavir je sad spreman za jednu malo bolju reparaturu.
A. Prpić
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
@studioeuropa.online Kako je klavir #steinwayandsons prvi put stigao u #karlovac ♬ original sound - Studio Europa
