-Putovanja nas prvo ostave bez riječi, a onda nas pretvore u pripovjedača. Tako smo i mi, puno i još uvijek, šetali po prirodi, otkrivali ovu prirodu oko sebe, petrinjsku prirodu, prirodu županije i Hrvatske. Ovi zapisi, ove kratke blog priče nastale su zapravo prije 10 godina između 2014. i 2019. godine i sada su napokon dobile korice, rekla je Žilić na, tim povodom promociji svoje knjige u Gradskoj munjari u Petrinji. -Sve priče su počele nekom inspiracijom, nekim putovanjem, nekim koracima po rosnoj travi ili šipražjima, našim šumarcima Hrastovičke gore, a onda su se pretvorile u impresije koja sadrže neka moja razmišljanja, neke probleme i brige koje su nas tada mučile. Ima tu i dosta savjeta o ljekovitom bilju i naravno kao što svaka žena na kraju zaključi i nekih kulinarskih recepata, dodala je Žilić o knjizi koja na 195 stranica donosi niz zanimljivih priča.
Razapeta između, kako kaže svjetova, Moslavine i Dalmacije, Petrinja je na kraju nekako postala njen grad.
-Da mi je netko prije pet godina, kada smo pokrenuli natječaj, rekao kako će na njemu između ostalih, jednom pobijediti knjiga koja će u sebi sadržavati putopisne elemente, planinarske zapise, travarska iskustva, savjete o snalaženju i preživljavanju u prirodu, pa čak i kulinarske recepte, možda mu ne bih izravno rekao da je lud, ali bih sasvim sigurno ustvrdio kako je to malo vjerojatno, rekao je član žirija Siniša Matasović.
No, Pinina knjiga je, tvrdi „doista najcjelovitije i najzrelije napisano djelo” zbog čega je na kraju i nagrađena.
U konkurenciji z anagradu ove je godine bilo 14 rukopisa od kojih su tri - zbirka pjesama, zbirka priča i blog priče – ušle u finale.
-Moram priznati da su mi ovi tekstovi objavljeni na internetu odmah izazvali pozornost jer green is in, a ovaj rukopis je imao ono nešto što ga je činilo drugačijim od ostalih. On je jedinstven, zanimljiv i mudar. Ove su priče o bilju i životu, zrelo, cjelovito, smiono, edukativno, uzbudljivo i punokrvno književno djelo, naglasila je pak dopredsjednica Društva hrvatskih književnika i članica žirija Željka Lovrenčić.
Istaknula je kako Pina Žilić „zna cijeniti male stvari koje nam uljepšavaju život, sitnice koje nam svaki dan mogu učiniti veselim i vedrim”.
-Ove su priče vedre i poticajne, usmjerene na traženje životnih radosti i ljepota koje nas okružuju i kojih možda nismo baš uvijek svjesni jer neprestano jurimo za nečim u životu. No s vremena na vrijeme treba se zaustaviti, zaključila je Lovrenčić.
Pina je inače učiteljica nagrađena i od Ministarstva znanosti i obrazovanja ove godine, pa je zbog toga dobila nagradu Ponos Sisačko-moslavačke županije. Za svoje blog priče osvojila je tisak nagrađenog rukopisa u nakladi Društva hrvatskih književnika, priznanje i skulpturu „Korzo slova“, rad akademske kiparice Irene Škrinjar.
T.P.
[Foto: Mario Gršić / Portal53]
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
