-Multimedijska je zato što na više načina nastojimo prikazati jednu građansku Petrinju u vrijeme božićevanja. Naši petrinjski božićni običaji doista su specifični i već sam ulazak u izložbu počinje s fotografijom oltara crkve Sv. Lovre prije Domovinskog rata, prije nego što je srušena. Zatim imamo pozdrav kojim Petrinjci čestitaju Božić – Dobar večer, čestit vam Božić! Na to se odgovara – I tebi duša!, kaže autorica izložbe Kristina Jakopović iz gradske tvrtke Poslovne zone Petrinja koja upravlja Munjarom. Iako su, kako kaže Jakopović, mnogi već zaboravili ovaj pozdrav, Petrinjci ga i dalje koriste. Datira iz vremena kada su prije polnoćke od kuće do kuće išli Betlemaši i pri ulasku upravo na ovaj način pozdravljali domaćine.
Petrinjski betlemaši su, inače, proglašeni nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
Na izložbi se stoga može vidjeti dokumentarni film o tome kako se pripremaju za obilazak domova, u što su odjeveni.
-Vidimo kako je taj običaj začet u našoj Gajevoj ulici. Okuplja sve Gajevčane koji nakon što su im betlemaši obišli domove odlaze zajedno uz svirku tamburaša do našeg parka i crkve Sv. Lovre gdje kasnije sudjeluju na misi polnoćki, dodaje Jakopović.
Na zidu Munjare uokvireni su kratki tekstovi koji pokazuju kako Petrinjci Božić počinju slaviti već od blagdana sv. Kate, slijede Jandraševo, Barbarinje, Nikolinje, sv. Lucija, Tominje (kada se u prošlosti u Petrinji održavao veliki sajam sa svime potrebnim za predstojeći blagdane).
-Petrinja je doista živjela jednim trgovačko-obrtničkim duhom pa je taj sajam itekako bio poznat, ali i bogat, ističe Jakopović.
Izložba će podsjetiti i na Tucin dan, dan kada se kolju pečenice, dan pred Badnjak.
-Mi i za to imamo svoj naziv, kroz smijeh kaže Jakopović.
Božićni stol u Munjari postavljen je baš onako kako to Petrinjci rade.
-Na njemu obavezno mora biti pšenica koja je posijana ne u bilo kakvu posudu već u, iz lončarskog obrta, jedan poseban svijećnjak gdje u sredinu ide svijeća sa sakralnim uzorkom ili crven, bijeli, plavi. Pšenica je posijana uokolo, a zatim se u podnožje stalka stavlja žita za bogatstvo, zrnje kukuruza, pšenice i slično. Također se znalo stavljati i oraha, lješnjaka, svega onoga čime su ukućani željeli naglasiti da žele svima pa i sebi jednu rodnu i bogatu godinu, govori dalje Jakopović.
Božićni stol nije petrinjski ako na njemu nema češnjaka i meda ili medene rakije.
-Petrinjci su znali mrvicu tog češnjaka pojesti pa zatim uzeti meda ili zaliti medenom rakijom. Tako su se „branili” od svake bolesti i zla, a cijelo kućanstvo također od zlih duhova. Ispod stolnjaka mora biti križ od slame, a ispod stola slama, ističe Jakopović.
Uz petrinjski božićni stol u Munjari stoje lutke odjevene u odjeću u koju su se oblačili građani Petrinje u to vrijeme, između dvaju ratova.
Prostorom izložbe dominira veliki bor. Okitila su ga djeca iz Prve osnovne škole pa iako djeluje skromno on zapravo pokazuje pravi smisao Božića, ljepotu skromnosti bez potrebe za pretjerivanjem kakvo „krasi” današnje doba.
-Nekada se nakit izrađivao od slame i perušine kukuruza, ukrašavao se oraščićima, češerima bora i slično. Ispod bora su jaslice, bez ikakvog konzumerističkog kiča. Na završnom ekranu su petrinjske božićne pjesme kojima se također ponosimo, u izvedbi Hrvatskog pjevačkog društva „Slavulj” koje je jedno od najstarijih u Hrvatsoj, i u izvedbi Zbora Mate Bučara pod ravnanjem Nikole Bašića.
Na kraju same izložbe postavljene su fotografije petrinjskih božićnih razglednica iz 1922. i 1937. godinena kojima su vidljive čestitke pisane krasopisom koje su građani slali jedni drugima.
Posebnost izložbe je gramofon koji je već stotinjak godina u obitelji Martinović. Uz njega je i album gramofonskih ploča, neke i s hrvatskim božićnim pjesmama, a kako gramofon još uvijek radi prilika je to za čuti spomenute ploče po prvi put.
I svi ostale izložene predmete Munjari su ustupili „stari” Petrinjci kojima je ovo bila idealna prilika za otvoriti zaboravljene, a nakon Domovinskog rata i razornog potresa, sve rijeđe kutije s ostavštinom svojih predaka.
-Petrinja doista ima što pokazati i ima se čime dičiti. To su kultura i običaji koje svakako moramo sačuvati za sve buduće generacije, zaključila je Jakopović.
Izložba ostaje otvorena do 6. siječnja 2025., a može je se razgledati u radno vrijeme Munjare.
T. Perković
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
