-Žao mi je što nema nikakvog obilježja koje smo pripremili. Još ni dan danas nije dobivena dozvola da se obilježi mjesto njegove pogibije. Samo da spomen jednog Lederera koji maltene ima mauzolej, a Živko jedino što mu je na spomeniku na Turnju uklesano ime i prezime i ništa se drugo o Živku ne zna. Zato mi je drago da smo se danas ipak okupili da evociramo sjećanje na našeg kolegu koji je u svijet slao istinu iz Hrvatske, Karlovca, a pogotovo s Turnja, rekao je Ivica Sertić Ico koji je i sam u vrijeme Domovinskog rata svakodnevno snimao ovdašnja ratišta.
Krstičevića je pogodila neprijateljska granata u trenutku dok je za WTN snimao od Turnja prema mostu na Korani. Snimio je i trenutak vlastite pogibije.
-Situacija na Turnju tih je dana bila vrlo kaotična, znate da su pala Slunjska brda, da je bilo puno izbjeglica u gradu i Živko je svakoga dana dolazio na Turanj što se najnovije događa i da po svim tim svjetskim agencijama pošalje svoje snimke. Toga je jutra prvo došao u redakciju Karlovačkog tjednika gdje sam ja bila i pitao me hoću li s njim na Turanj međutim ja sam se upravo vratila s Turnja, a bio je to dan kada su se zaključivale novine i nisam jednostavno mogla ići s njim. Onda je otišao: „Sigurno će Sertić sa mnom ići”, rekao je. Međutim, Ico je već imao sve ujutro snimljeno i morao je raditi za program pa je Živko otišao sam kako bi poslao najnovije snimke razaranja tu po Turnju i pokazao kako agresor ne miruje, prisjetila se karlovačka ratna reporterka Željka Pulez.
Pola sata nakon iz Zapovjedništva je stigla vijest da je Živko Krstičević poginuo.
-Poginuo je tu između kuća, na mjestu gdje je bio relativno zaklonjen, ali granata ne bira. Na žalost, otišao je, dodala je Pulez i naglasila da isto kao što ni Živko Krstičević nema nikakvoga traga da je poginuo, tako traga nema ni za Tomicu Belavića, novinara Hrvatskog radio Karlovca.
-Tomica Belavić je poginuo 10. rujna 1993. u žestokom napadu na grad Karlovac. Tada je i Tuđman bio u Karlovcu. To je isto bilo strašno, Korzo je stradalo što se vidi i po slikama koje su poslije obišle svijet međutim naš Tomica Belavić niti nakon tolikih godina nema ni jednu pločicu sa svoji imenom i prezimenom što samo govori o odnosu spram novinara u Domovinskom ratu. To govori o tome koliko se uopće njihov trud i rad cijenio pa tako ni dan dan novinari, osim onih koji su poginuli, nemaju status hrvatskih branitelja, rekla je Pulez.
Podsjetila je na to i gradske oce jer smatra kako je Belavić zavrijedio spomen ploču.
-Povijest nije počela dolaskom njih na radio i njih na vlast. Povijest je počela prije i treba je poštivati, poručila je Pulez.
Žarko Plevnik, predsjednik Zbora ratnih izvjestitelja, u ratu je snimao najviše na slavonskom području, od Osijeka, Vinkovaca, Slavonskog Broda, ali i u Karlovcu, na Turnju. Upravo je Plevnik autor jedne od napoznatijih ratnih snimki - gaženja crvenog fiće u centru Osijeka tenkom JNA.
- Ono što bih ja volio reći je da su se neke stvari vrlo brzo zaboravile. Zaboravilo se na primjer, što su hrvatski novinari, snimatelji, ratni reporteri učinili da istina o Domovinskom ratu zaista bude poznata i priznata u svijetu, naglasio je danas na Turnju gdje je predstavio izgled spomen ploče u sjećanje na kolegu Živka Krstičevića i još jednom odaslao zamolbu da je se postavi na mjestu na kojem je Živko poginuo.
-Birokrati u svim sistemima pa ni ovdje, nikako ne mogu shvatiti da to ne vrijeđa nikoga nego samo odaje počast onima koji su nešto učinili. Ovo je mala pločica, ima 20 x 20 centimetara, možda od mesinga, možda od kamena i to je sve što tražimo, ali nikako ne možemo dobiti dozvolu, rekao je Plevnik, odnedavno Karlovčanin.
Kamere su u to vrijeme težile 25 kilograma i kretanje po ratištu nije bilo jednostavno pogotovo ako je uz kamermana išao tonac "spojen" sa žicom.
-Postoje tisuće i tisuće ljudi koji su za vrijeme rata snimali video materijale. To je ogroman kapital koji bi trebali iskoristiti pa i naši kolege i kolegice u ovo muzeju na Turnju, d ase te snimke digitaliziraju i tu prikazuju. To je povijest, a ako ne znate vašu povijest onda nemate baš neku sjajnu budućnost, zaključio je Plevnik.
-Moramo pamtiti i događaje i akcije koje su bile u to doba kao i sve ljude koji su nešto doprinijeli, a mislim da je i Živko doprinio da se svijet upozna sa stravom koja se događala na ovom našem Turnju. U zadnje vrijeme su se pojavili raznorazni akteri koji pričaju događaje. Oni se čak sjećaju onih nepostojećih događaja tako da počinje lagano iskrivljavanje povijesti i moramo se zaštititi od toga i moramo prezentirati stvarano ono što se dogodilo, naglasio je umirovljeni brigadir Dubravko Halovanić.
Tijekom Domovinskog rata ubijeno je 15 hrvatskih novinara, snimatelja, fotoreportera i tehničara te osam stranih novinara, u to vrijeme najviše od 2. Svjetskog rata.
T. Perković
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
