Istovremeno u školama, pogotovo u osnovnima, učenici znaju kako proizvesti audio sadržaj.
-Radijske emisije zapravo su bile vrlo rijetke, pred deset godina gotovo da ih nije ni bilo, prisjeća se Ivančica Šebalj, profesorica hrvatskog jezika i mentorica sudionicima LiDraNa i dodaje da se učitelji u novije vrijeme sve više educiraju. -Imamo odlične škole, primjerice Školu medijske kulture i različita druga mjesta gdje se možemo educirati i zbog toga više radimo s djecom.
Na jednom od regionalnih finala Smotre literarnog, dramsko-scenskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNo, onome za Karlovačku županiju, ponovno se potvrdilo - birokracija i kreativnost baš se i ne vole. Jesu li od proizvedenog radijskog sadržaja važniji formati datoteka i trajanja u sekundama? Naime, komisija i mentori su, nakon proglašenja najboljih radijskih proizvoda, poveli raspravu o tome treba li prijave slati u formatu "wav" ili "mp3", a predsjednica Prosudbenog povjerenstva za novinarsko stvaralaštvo Ana Magdić sugerirala je da programi ne traju baš točno u sekundu koliko pravila dozvoljavaju, već da budu nešto kraći. Od ovih tehničkih dilema, u ocjenjivanju radijskih sadržaja na LiDraNu, još veći problem su pomiješane forme.
-Tu govorimo o dva, sasvim različita, pristupa. Radioigra je umjetnički izričaj, a novinarstvo je nešto što se uči, to je zanatski rad, to je nešto što ima svoju formu i svoja pravila. Na kraju su svrstani u jednu skupinu, požalila se mentorica Šebalj, a članica Prosudbenog povjerenstva Danijela Kusanić potvrdila da se radijske drame ne mogu usporediti s emisijama. -I onda je radio drama automatski zanimljivija jer te vuče da slušaš dalje.
-Iskreno, Povjerenstvu je teško odlučiti, pogotovo ako imamo isti broj glasova, pa se dodatno trebamo usuglasiti. Onda su to stvarno nijanse koje odlučuju i tu bi trebalo možda još razraditi kriterije, kaže Ana Magdić u čemu ju podržava i članica Povjerenstva Blanka Smičiklas Basar. -Ovo je vrlo težak posao i doslovno se radi o nijansama.
Pravila su ista za cijelu Hrvatsku, donosi ih Agencija za odgoj i obrazovanje. -Oni nisu na terenu!, naglašava Ivančica Šebalj. -Mi smo ti koji znamo što znači sjediti ovdje s djecom. Kad dođeš na državnu razinu, znaš da si najbolji jer tamo nemamo prvo, drugo i treće mjesto. Tamo se ta razlika više ne osjeća. Ali, na nižim razinama - da!
Birokratske zamke zabava su za odrasle. Klincima, koji snimaju i koji slušaju, one još uvijek ne predstavljaju problem. Iz Karlovačke županije su za državnu razinu predloženi radovi Osnovnih škola Dubovac, Grabrik i "Vladimir Nazor" Duga Resa, te Srednje škole Duga Resa i Ekonomsko-turističke škole iz Karlovca.
-Niste svjesni svojih radova i kakve emocije izazivaju. Emisije sam slušala doma sa svojom djecom, to su malci od 2 i 5 godina. Nećete vjerovati njihove reakcije na te radijske emisije! Oni se nisu odmicali od mene koliko su ih te emisije zanimale i koliko su uživali u njima. Tako da čestitamo svima - stvarno ste napravili izvrsne radove, pohvalila je na kraju mlade autore predsjednica Povjerenstva Ana Magdić.
M.P.
