Europska unija, predvođena Europskom komisijom, zabrinula se za budućnost nakon "Brexita" i rastućeg euroskepticizma u zemljama poput Poljske i Mađarske. Nezadovoljstvo stanovnika birokracijom u Bruxellesu dodatno ju je opteretilo pa je pokrenula projekt "Konferencija o budućnosti Europe" kojim je htjela pokazati da građani mogu direktno sudjelovati u donošenju odluka u EU.
Pozvala je 800 nasumce odabranih građana iz 27 država da od travnja 2021. do svibnja 2022. raspravljaju o bitnim temama, debatiraju s političarima u Europskom parlamentu, obećavši im da će njihove prijedloge pretvoriti u politike EU-a do jeseni 2024.
Među tim građanima bila je Dajana Milinković, majka dvoje djece iz Umaga. Štoviše, bila je izabrana u skupinu od 80 građana "ambasadora" koji su predstavljali zaključke radnih skupina građana. Pritom je kritizirala političare kada nisu slušali što im imaju za reći ili kada su simulirali da slušaju i raspravljaju.
Kako bi nastavila zastupati interese nezadovoljnih građana, te "pritisnula" EU institucije da doista prihvate zaključke građana, kandidirala se na izborima za Europski parlament koji se održavaju od 6. do 9. lipnja. Ta bivša učiteljica njemačkog jezika svjesna je da natjecanje s etabliranim političarima, iza kojih su političke stranke, neće biti lako. No njen cilj je jasan - stvaranje "Europe po mjeri građana". U njoj bi ljudi dostojanstveno živjeli od svojih primanja, bili sigurni i ravnopravni.
Što Vas je potaknulo da se kandidirate na izborima za Europski parlament?
- Kao EU skeptik, osim ukidanja granica, nisam nikada vidjela neku posebnu prednost zbog koje bi Hrvatska trebala ući u EU. Smatrala sam da mi kao mala zemlja ne možemo utjecati na pravila koja EU donosi. Ali nakon aktivnog rada u EU parlamentu, kao slučajno izabrana građanka - volonter, shvatila sam da nas se itekako pita, te da Europski parlament upravo vapi za angažmanom građana. Svi prijedlozi se aktivno slušaju i o njima se aktivno raspravlja i to na najvišem nivou. Statičnost i neaktivnost naših predstavnika u EU koji uglavnom pročitaju što im je stranka napisala i ne zastupaju interese svojih građana, navela me na to da svoj rad nastavim tamo gdje smo mi građani u panelima građana, stali.
Možete li nam reći nešto o sebi?
- Iz Umaga sam, udana i imam dvoje djece. Radnu karijeru sam započela kao učiteljica i profesorica njemačkog jezika u Umagu i Bujama. Godinama sam radila u turizmu da bi 1990-ih godina sudjelovala u osnivanju jednog od prvih privatnih poduzeća u međunarodnom vlasništvu gdje sam bila menadžerica. Od stranih jezika govorim njemački i slovenski, te također engleski i talijanski, a služim se i francuskim jezikom. Hobi su mi životinje i putovanja. Iza sebe imam bogatu karijeru na koju sam ponosna.
Kakav je uopće postupak da se građanka bez političke stranke kandidira?
- Postupak kandidiranja je za običnog građanina poprilično kompliciran. Treba, naime, u kratkom roku skupiti 5.000 potpisa! To je nemoguća misija za osobu koja nije politički angažirana. Zamišljala sam sebe kako prolaznike pitam za potpis, ali uz svakodnevne obaveze to mi je izgledalo apsolutno nemoguće. Stoga sam na preporuku kolegice kontaktirala Ivana Pernara, koji je prihvatio moju nezavisnu kandidaturu, prepoznavši moju želju za direktnim zastupanjem građana, te me uvrstio na svoju listu. I na toj prilici sam mu jako zahvalna.
Sudjelovali ste kao građanka u projektu "Konferencija o budućnosti Europe". Kakvo su iskustvo i Vaše mišljenje o tom projektu EU-a?
- Ući u Europski parlament kao laik, koji nikada nije ni vidio tu instituciju, bilo je iznimno iskustvo! Upoznala sam desetke građana iz cijele Europe, a posebno grupu koja je izabrana za "ambasadore". Bilo nas je 80 u njoj. "Konferencija o budućnosti Europe" je ubrzo otvorila mnoge teme o kojima smo iznosili svoje mišljenje. Visoki dužnosnici EU-a pratili su naš rad "online". Komentirali su da su naš rad i predanost donijeli potpuno novu sliku o budućnosti Europe i da su neke naše ideje i prijedlozi naprosto genijalni. Zanimljivo je i to da su naši prijedlozi koje smo izradili, prihvaćeni sa 75 postotnom većinom glasova, što pokazuje da mi građani mislimo isto, bez obzira odakle dolazili. Upravo zbog našeg rada Europski parlament i dalje uključuje panele građana u svoj rad, kao izravnu posljedicu našeg pionir projekta.
Jesu li EU institucije uvele politike koje ste zajedno s ostalim građanima predložili i na kojima ste radili? Imate li saznanja hoće li ih uopće uvesti kao što su obećali?
- Institucije su načelno prihvatile svih 49 preporuka građana, a poduprla ih je Europska komisija te predala dalje na obradu u Vijeće EU-a gdje se uglavnom nalaze ministri, premijeri i predsjednici država članica Europske unije. Neke preporuke su u obradi, neke su prihvaćene, a nekoliko ih je odgođeno. Upravo zbog toga potrebno je vršiti pritisak u Europskom parlamentu da se s time nastavi i ne dozvoliti da se neke teme guraju u stranu.
Slušaju li EU institucije i političari dovoljno građane?
- Institucije i političari u Europskom parlamentu uglavnom štite svoje stranačke interese. Definitivno su premalo prisutni i nedovoljno aktivni. Evo recimo, ja sam tijekom gotovo 2 godine svog aktivnog rada u Europskom parlamentu čula dva izlaganja naših "parlamentaraca" premda su oni bili članovi "Konferencije o budućnosti Europe". I ta dva izlaganja bila su samo izlaganja prethodno pripremljena na papiru, nakon čega su naši zastupnici jednostavno izašli bez da odgovore na moje pitanje koje sam postavila.
Uđete li u Europski parlament, za što ćete se zalagati?
- U Europskom parlamentu se želim snažno zalagati za izjednačenje standarda svih građana i to na način da EU propiše da minimalne plaće moraju biti tolike, da omoguće građanima dostojanstven život! To je i ustavna kategorija koja se u Hrvatskoj ne poštuje! Na taj način ćemo zaustaviti odlazak mladih u inozemstvo, što bi trebalo biti u interesu i naše vlade bez obzira kako je vlada "obojana" - plavo, crveno, zeleno... Naša vlada, nažalost, umjesto da dopusti formiranje plaća prema zakonu ponude i potražnje, vrši, ili bolje rečeno dopušta uvoz stranih radnika kako bi pokrila apetite poslodavaca, a izbjegla dizanje plaća. Osim toga zalagat ću se za zaštitu malih poljoprivrednika kojima zbog robe upitne kvalitete, koja stiže kroz velike trgovačke lance, prijeti propast. U svakom slučaju, želim biti glas naroda po svim pitanjima koja muče građane, a nemaju kome reći.
Vaš je slogan "Europa po mjeri građana". Kakva bi to konkretno bila Europa?
- Europa po mjeri građana je za mene Europa u kojoj se građani osjećaju sigurni, vjeruju da mogu utjecati na budućnost svoje djece, gdje mogu jednakopravno sudjelovati u formiranju zakona bez obzira na političko opredjeljenje. Europa u koju mogu imati povjerenja. Europa u kojoj mogu biti ponosni što su Europljani.
Kako vidite Hrvatsku unutar EU-a?
- Hrvatsku vidim kao modernu zemlju koja može stati uz bok najrazvijenijima pod uvjetom da proradi pravna država i da se riješimo korupcije koja se kao hobotnica uvukla u sve pore društva. Imamo prekrasnu zemlju punu potencijala i divnih ljudi. Sve se to može postići postanemo li država sretnih ljudi. Sretni ljudi šire pozitivnu energiju i stvaraju nove vrijednosti. Ali teško je biti sretan uz prazan novčanik. Zato moramo vratiti mlade i skupa graditi svijetlu budućnost.
Čime niste zadovoljni u Hrvatskoj i u EU, a čime jeste?
- U Hrvatskoj nisam zadovoljna niskim standardom i pravnom državom koja ne funkcionira. Time što vladajući dopuštaju skoro pa robovlasničke odnose. Ali volim ljepote Hrvatske, njene divne i drage ljude. Europu gledam trenutno kao veliku i neiskorištenu pomoć Hrvatskoj.
Želite li dodati nešto? Ima li možda nešto važno, a što nije spomenuto u prethodnim pitanjima?
- Hrvatska realnost nije ružičasta. Bilo je tužno gledati prazna sjedišta naših europarlamentaraca, kada se toliko toga može progurati i kada se za toliko stvari može lobirati. Pa se pitam, što će nam deset spavača u Europskom parlamentu? I dvojica koji laju da ih selo čuje, bez da predlažu konkretne promjene u korist svoje države? U EU Parlamentu moramo imati ljude koji rade za građane. Građani ih biraju i na zastupnicima je da rade svoj posao.
Razgovarao Miho Dobrašin
