Hrvatska je proteklih godinu dana predsjedala tom suradnjom, pa je u Šibeniku održan godišnji forum. Na njega je došao dužnosnik Europske komisije Slawomir Tokarski zadužen za financiranje iz EU fondova. On je direktor odjela DG Regio koji se bavi kohezijskom politikom, odnosno smanjivanjem razlika između bogatijih i siromašnijih dijelova Europske unije. U Šibeniku je predstavio "Kohezijski izvještaj", knjigu na 300 stranica s aktualnom usporedbom europskih regija.
Gospodine Tokarski, predstavili ste "Kohezijski izvještaj". Što biste, u dvije ili tri rečenice, naveli kako najvažniji dio aktualne kohezijske politike i izvještaja?
-Dakle, to nije jednostavan zadatak jer je to jako bogat komad ekonomske literature. Ali rekao bih, prvenstveno, da smo uspješni. I da je Hrvatska dio tog uspjeha, tog brzog hvatanja priključka zemalja koje su se 2004. i kasnije pridružile Europskoj uniji. To je dovelo do velikog napretka u koheziji. No s druge strane vidimo brojne regije u onome što nazivamo "razvojnom zamkom", a to je višegodišnje stagniranje. Ta stagnacija izaziva osjećaj frustracije i određenu apatiju koja je opasna jer rezultira društvenom podjelom i drugim negativnim posljedicama. Tu je još jedan zaključak koji bih htio istaknuti. Važno je sada, kada su izazovi izuzetno kompleksni, poput demografije, klimatskih promjena i gospodarskog razvoja, imati dobre administrativne kapacitete i dobro upravljanje. U mnogim slučajevima su kapaciteti lokalnih i regionalnih vlasti za suočavanje s tim izazovima direktno povezani s kvalitetom upravljanja. Stoga mislim da su to tri najvažnija zaključka.
Hrvatska je među tim regijama u "razvojnoj zamci". Sreli ste neke hrvatske dužnosnike tijekom svog boravka na forumu u Šibeniku. Što ste im rekli? Jeste li im išta predložili i kakav je bio njihov odgovor?
-Mislim da Hrvatska nije stvarno... Hrvatska je pogođena nekim elementima, posebno demografskim padom. To je najveći izazov u zemlji. S druge strane je prošla priličan uspjeh kada je riječ o gospodarskom prosperitetu. Pogledate li "Kohezijski izvještaj" procijenjeno je da će 2030. zahvaljujući kohezijskoj politici BDP Hrvatske biti viši za 8 posto. Ali ja bih rekao da je potrebno gledati ispred i baviti se izazovima prije nego oni postanu zabrinjavajući. Jedan od njih su svakako klimatske promjene. Južna Europa je, generalno gledano, žarište klimatskih promjena pa će se utjecaj osjetiti više nego drugdje. Druga stvar je demografski pad jer kada gubite ljude, gubite vještine i talent, a oni su neophodni za suzbijanje tih izazova. To su možda dvije najvažnije preporuke koje bih iznio.
Već se govori o budućnosti kohezijske politike nakon 2027. godine (kada završava aktualno financijsko razdoblje). Kako vi vidite budućnost kohezijske politike? Očekujete li ikakve radikalne promjene?
- To je pomalo nagađanje u ovom trenutku. Već smo otvorili raspravu, vidjeli smo prve izjave zemalja članica. Mislim da će ključni izazov biti pitanje proračuna jer postoje nove potrebe. To su obrana i klimatske promjene pa će doći do natjecanja za ograničeni iznos financiranja, zajedno s kohezijskom politikom. Mislim stoga da je to jedan od najvećih izazova. A drugi je da se ta politika uklopi u ono što dolazi. U krize, dugoročne izazove poput klimatskih promjena... A lokalne i regionalne vlasti trebaju imati kapacitet da te politike provedu na terenu. To su tri elemena koja će biti najvažnija.
Spomenuli ste južnu Europu. Nalazimo se u Šibeniku, na jadransko-jonskom forumu. Kako vidite budućnost te makroregionalne strategije EU-a? Hoće li ona i u budućnosti biti važna Europskoj komisiji?
-Kao prvo, čestitke Hrvatskoj na uspješnom predsjedništvu tijekom protekle godine, koje je rezultiralo revizijom strategije i uvođenjem prioriteta poput klimatskih promjena ili demografskog pada. Ali ovdje smo se okupili u specifičnom trenutku. Pet članica strategije, koje nisu u EU, upravo su počele put za koji se nadam da će dovesti do članstva u Europskoj uniji 2030. Ova strategija otvara mnoge perspektive, također i Hrvatskoj, jer se strategija uklapa u pristupni postupak novim idejama i većom suradnjom. Nove zemlje se upoznaju s europskim politikama, to su dakle naša očekivanja.
Puno se govori o proširenju EU-a, posebno nakon izbijanja rata u Ukrajini. Mislite li da bi makroregionalna suradnja poput ove mogla biti mjesto gdje će zemlje kandidati biti idućih godina, što bi bila kompenzacija za stvarno članstvo u EU?
- Ne mislim da je to kompenzacija nego jako koristan forum suradnje koji zapravo pomaže pristupanju, a ne da im služi kao zamjena. Tako ja tumačim makroregionalnu strategiju za zapadni Balkan, a također i za Ukrajinu te Moldaviju.
Prije dvije godine su se San Marino i Sjeverna Makedonija pridružile ovom klubu. Očekujete li promjene u formatu ove makroregionalne strategije?
- Teško je reći. Europska komisija je samo promatrač u ovom procesu, to je u rukama sudionika strategije. Bude li nečeg novog one će saznati prve, ali trenutno ne vidimo članstvo novih zemalja.
Uskoro nas očekuju izbori za Europski parlament. Mislite li da bi izbori, i možda promjena administracije, jer se u nekim zemljama održavaju i nacionalni izbori poput Belgije ili nedavno Hrvatske, mogli usporiti povlačenje sredstava iz EU fondova?
- Vaše pitanje nadilazi ono što je u mojoj nadležnosti pa radije ne bih odgovorio. To je doista politička stvar, a ja sam ovdje nadležan za regionalnu politiku i to je to. U redu?
U redu. Puno hvala.
Razgovarao Miho Dobrašin
