Treba imati entuzijazam i vjerovati u to što radiš i biti spreman krvariti za to, otkrio je za Studio Europa Svebor Mihael Jelić kojem je u sedam godina snimio dva bezbudžetna filma. Prvi je komedija Zagrebački ekvinocij, a drugi drama Frka.
U svijet filma je ušao, kako i sam kaže slučajno, došavši prvo u Gunju, a onda i u Karlovac na Four River Film Festival.
-2017. kad sam u nekom trenutku odlučio baviti se filmom i to je bila poprilično „random” odluka, gledao sam što bih trebao napraviti da bih se počeo baviti filmom. Onda sam saznao da postoje filmski festivali i odlučio sam doći na Four River Film Festival. Ovdje su me svi pitali zašto sam došao, nisam imao film, nisam volontirao, došao sam gledati filmove i nikome nije bilo baš previše jasno zašto sam ja sa 17 godina stigao iz Zagreba samo tako, da dođem na festival. Na kraju je ispalo tako da sam sudjelovao na radionici izrade filma i tada sam napravio svoj prvi kratki film „Ajd na kavu”, prisjetio se Svebor.
Tri godine i nekoliko filmova kasnije, na Pula Film Festivalu Sveborov „Zagrebački ekvinocij” postigao je zapažena postignuća.
Za njega, osim vlastitog novca, imao je točno nula sredstava.
-Do Ekvinocija sam već imao niz kratkih filmova koji su bili dosta neozbiljni, amaterski i uvijek su funkcionirali tako da ja pozovem prijatelje u subotu ujutro da nešto snimimo. Tako bi se okupljali i to je funkcioniralo. Onda mi je bilo u glavi da, ako mogu snimiti jedan kratki film, a da može biti 20 minuta dugačak, iako tada nisam napravio niti jedan toliko dugačak, pa mogu snimiti tri kratka filma. I onda, ako mogu snimiti tri kratka filma mogu ih povezati i to je već dugometražni. To je bila neka početna ideja. Tako sam strukturirao i pisanje, produkciju i kompletnu priču i to mi je jako olakšalo jer je onda bio jedan moment u kojem sam posmislio da ako ne uspijemo imamo dva kratkometražna filma, ako ni to ne uspijemo imamo barem jedan. Postojale su tri priče i kroz vrijeme to se povezalo i nastalo jedan film koji je odvojen, ali mi je olakšalo razmišljati i prijeći mentalnu barijeru zašto svi mogu snimati gomilu kratkometražnih filmova, a nitko ne može snimiti dugometažni film bez novaca, pojasnio nam je Svebor čime se vodio kada je stvarao Ekvinocij.
Na Puli je Svebor bio najmlađi režiser, cijela ekipa filma je bila najmlađa jer svi su imali između 17 i 19 godina. Hrvatsko društvo filmskih kritičara ga je proglasilo četvrtim najboljim filmom u Hrvatskoj te godine i to u konkurenciji s petnaestak profesionalnih filmova. Na kraju je ispalo da je Ekvinocij najgledaniji hrvatski film u kinima.
-To ipak treba uzeti sa „zrnom soli” jer je u to vrijeme bila korona. Dio filmova nikada nije prikazan u kinima, ali istovremeno je korona prekinula i prikazivanje našeg filma pa bi i mi imali više gledatelja. No, evo, imamo i tu titulu, govori Svebor.
Najvećim postignućem ipak smatra to što je od jednog projekta za koji nisu imali nikakva očekivanja postao film za koji ljudi znaju.
-To je ono što me iznenadi, još uvijek se desi da upoznam nekoga i onda mi on kaže da zna za Ekvinocij, a to stvarno nismo očekivali.
Od snimanja Zagrebačkog ekvinocija, valja ponoviti, nitko nije zaradio. Svi glumci, poznati i nepoznati i cijela ekipa odradili su ga besplatno. Svebor ohrabruje mlade kolege koji razmišljaju o snimanju filma bez novaca da jednostavno pitaju ljude žele li na taj način sudjelovati u njihovom projektu.
-Ljude se pita i ljudi pristanu i to funkcionira puno češće nego što bi čovjek rekao. Naprosto se dođe i kaže „mi smo grupa mladih, radimo to i to”. Uvijek pomogne reći kako nitko od nas ne zarađuje. Sav taj posao je volonterski. Novac koji bi i došao trošio se za opremu, hranu i slične stvari. I to pomogne pridobiti ljude na svoj stranu. Pošalji deset mailova s upitom i netko će ti odgovoriti da može. Otiđi u deset kafića i zamoli da ti daju kafić za snimanje, jedan će ti reći da, može. Uvijek treba ići na tu kvantitetu i pristup u kojem si se spreman prilagoditi. Sad kad pogledam, mi smo u Ekvinociju imali tramvaj i vozača tramvaja, bus i vozača, Konzum, neke sulude produkcijske momente, savjetuje Svebor.
Nakon Ekvinocija Svebor je četiri godine radio i na filmu Frka. Ovoga puta od početka se radilo o igranom filmu i priči koja nije bila njegova. U odnosu na Ekvinocij, Frka je dobila financijsku potporu, doduše minimalnu, tek 10.000 eura. Ponovo, gotovo bez budžeta odnosno nedovoljno novca za veliku produkciju, jer na filmu je radilo 50 do 70 ljudi iz osam zemalja, konačni rezultat je bio izvrstan.
-Frku je pokrenuo Sven Latinović koji je producent, glavni glumac i scenarist. On je iz New Yorka i napisao je film jer je htio glumiti u filmu i nije htio čekati da dođu audicije. Prišao mi je jer je znao za Ekvinocij i ja sam pristao na suradnju s njim. Za razliku od Ekvinocija ovaj film nije imao trodiobnu stukturu, sve je jedna cjelina, likovi su isti, kontinuirani pa je bilo izazovno pristupiti jednoj priči, štoviše ozbiljnija, koja nije komedija nego ima i drame u sebi, uspoređuje Svebor.
Nakon iskustva s Ekvinocijem, očekivanja za Frku su drugačija, a rezultati na festivalima i slično više nisu iznenađenje. Njemu osobno Frka je bila pomalo traumatično iskustvo.
-Snimali smo 46 dana bez pauze, po noći i moje radno vrijeme je bilo otprilike 16 sati dnevno što sam si sam nametnuo, nitko me nije tjerao, ali ako želim napraviti sve kako želim naprosto nemam vremena. Tu novac utječe na tempo. Znači, ako nemamo vremena, ako snimamo usred korone, ako se otkaže jedan dan snimanja mi gubimo cijeli film. Nije bilo mogućnosti da ponovo platimo ljude da dođu. To stvara ogroman pritisak koji se prenosi na mali broj ljudi koji rade puno i spremni su patiti i uložiti sebe da se film završi, kaže Svebor.
Kreativno, ističe, ovaj ga je film iznimno potrošio zbog čega je uzeo pauzu, živi u kombiju i ide kamo želi.
-Što se tiče Frke mislim da me tu najviše potrošilo to što, bez obzira što sam dao sve što sam mogao tom filmu, to nije bila moja priča. To nije bila priča za koju mislim da se mora ispričati svijetu. To je nešto što me koštalo. Mislim da je tim koji je radio na filmu fantastičan, mislim da smo potencijalno napravili dobar film i mislim da su ljudi dali jako puno toga. Ali, osobno sam shvatio da ne mogu više nikad tj. da ne želim više nikad raditi na bilo čemu u filmu, jer uzima previše vremena, ako ne mislim da se to stvarno mora, neovisno o budžetu, ističe Svebor.
No, kada bi imao priliku raditi na filmu u koji vjeruje i koji će mu uzeti tri do četiri godine, kaže kako ga definitivno ne bi radio bez budžeta.
-Nikad ne želim živjeti od filma, ne želim raditi filmove za novac. Želim imati novaca dok radim film, dapače, htio bih biti plaćen, ali ne bih da mi je to okosnica financijskog života, da radim filmove kako bih samo od toga bio plaćen. Ne daj Bože. To mi zvuči prestresno, previše posla i patnje. Ali, ako mi dođe tema za koju ću pomisliti da je moram reći, onda mogu tome posvetiti četiri, pet godina i nadajmo se da ću onda moći dobiti novac za to. A onda, ako ću išta tražiti zato što sam napravio dva bezbudžetna dugometražna filma, bit će da ja postavljam uvjete, kaže Svebor.
Jedna druga ekipa mladih filmaša koja također svoje početke veže za Karlovac i Four River Film Festival su Karlo Vorih, Marko Bičanić, Ivor Lapić i David Bakarić. Oni su studenti Akademije dramskih umjetnosti i kreatori Videoboxa, humoristične serije o životima trojice prijatelja koji se okupljaju u skromnom vintage dućanu.
Kao i Sveborov Ekvinocij, ova serija s četiri nastavka je napravljena bez budžeta i u vrlo kratkom vremenu je osvojila publiku na Youtubeu.
-Započeli smo je pisati 2019., a tri godine kasnije osjetili smo potrebu snimiti je kako bismo testirali našu ideju. Prva epizoda snimjena je na ljeto i jesen 2022. i od tada smo napravili još tri epizode. Ukupno četiri epizode traju dva sata i 15 minuta, ispričao je Marko.
Ove godine Videobox je nominiran za Večernjakovu ružu, a dečki dalje razvijaju serijal za televizijski format.
-U pregovorima smo s nekim televizijskim kućama, ali o tome ne možemo detaljno pričati, potvrdio je Marko koji jedini od ekipe nije ispred kamera.
Po epizodi su kaže trošli vlastitih 600 eura što je pokrivalo hranu, gorivo i parkiranje. Sve ostalo odrađivali su im kolege s Akademije dramskih umjetnosti kao volonteri.
-Biti bez budžeta daje određenu slobodu, puno prepreka, ali uglavnom slobodu za istraživanje ideje. No, mi smo snimali epizode od pola sata do 45 minuta za koje je trebao 7 do 10 dana snimanja pa je možda bolje ići na 20 minuta ako netko želi na ovaj način pokušati nešto snimiti, dodaje Marko.
Ističu i činjenicu da sva četvorica pišu epizode pa često imaju i različita mišljenja.
-Nema preglasavanja o svemu razgovaramo kako bi shvatili gdje je problem i jedan drugome ne idemo "preko repa", naglašava David.
-Takav tip suradnje i komunikacije je lagan i zbog toga što nije sav teret na tebi nego uvijek imaš trojicu pored sebe koji će ti reći je li nešto pametna ideja ili ne. To opet možeš raditi samo s nekim kome vjeruješ, a mi svi radimo skupa od srednje škole, bili smo na Four Riverima zajedno, upisali smo Akademiju skupa tako da je jako lagano, kao da imaš trojicu braće pored sebe kojima vjeruješ, dodao je Marko.
Kada bi imali budžet za svoju seriju sigurno bi posegnuli za nekim poznatijim glumačkim imenima, ali ne potpuno. Ideja je da uloge dobivaju ljudi koji odgovaraju karakterima njihovih likova.
-S novcima bismo u tom slučaju mogli platiti kolege koje smo izabrali da glume u seriji, ali i kolege koji su izdvajali svoje vrijeme za naš projekt, složni su svi autori Videoboxa.
-Kad bismo imali novca bilo bi više i većeg Videoboxa. Sve neke ideje koje imamo u glavi kao rješenja za neke radnje i likove za koje sada nemamo novaca, s novcem bi mogli. To bi nam samo omogućilo da mi budemo još više mi, naglašava Ivor.
Dok istovremeno završavaju studij i razvijaju Videobox za televiziju nisu imali vremena raditi na petoj epizodi za Youtube, ali planiraju je izbaciti u idućoj godini. Nadaju se da će cijela priča o Videoboxu dobiti nastavak kakav priželjkuju, a ako ga bude David, Ivor i Karlo će zadržati svoje uloge. Bez budžeta, smatraju ipak, Videobox nije održiv.
T.P.
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
