Upravo zato, prepoznavši kulturu kao područje kojem treba vjetar u leđa, karlovački Radar, u sklopu projekta informiranja i educiranja o EU fondovima "Europa Info1", organizirao je edukativni paket od dvije radionice - na samom početku godine u Karlovcu i pred kraj godine u Gospiću.
Obje radionice su se održale pod zajedničkim nazivnikom - "kako do europskih sredstava za kulturu". Onom prvom, iz kuta iskusne projektne konzultantice, sudionicima se željelo predstaviti što je više moguće izvora i tehnika za uspješno sudjelovanje na natječajnim pozivima. Edita Bilaver više od petnaest godina bavi se razvojem strateško-planske dokumentacije iz područja kulture i kulturnih politika, a istovremeno sudjeluje u razvoju i provedbi kulturno-umjetničkih programa iz područja filma za djecu i mlade. Ovom prilikom je naglasila možda i najvažniju stvar kad se kreće u kompleksne natječaje, odnosno "labirinte brojki", kako ih je nazvala - treba imati na umu za koga se to radi.
-Zašto se upuštamo u tolike administrativne komplikacije, zašto opterećujemo naše vlastite organizacije? Upravo radi ovih ljudi kojima se podiže kvaliteta života. Mislim da smo ovdje radi tih osmijeha i radi onoga što krajnji rezultat može značiti našim krajnjim korisnicima - osvrnula se Bilaver na reportažu Studija Europa o najstarijem hrvatskom kinu, Uraniji u Osijeku i umirovljenicima koji, zahvaljujući kvalitetno pripremljenom projektu i dobivenim EU sredstvima, uživaju u programima posebno osmišljenima upravo za njih.
Na drugoj, pak, kulturnoj radionici, šibenska ustanova Tvrđava kulture predstavila je svojih deset, iznimno intenzivnih, godina.
-Imali smo puno velikih projekata u jako kratkom razdoblju. Preplavili su nas - slikovita je Gorana Barišić Bačelić, ravnateljica Tvrđave kulture Šibenik. A da bi uopće bili u prilici uspješno odraditi tolike projekte, ona i kolegica Đurđa Vrljević Šarić, voditeljica njihovog Odjela međunarodne suradnje i projekata, znanja su stjecale na sličnim edukacijama. Zato ovakve susrete sa znatiželjnim kulturnjacima smatraju iznimno važnima.
-Nije nam nikad niti žao niti problem odvojiti vrijeme za ovakve programe. Smatramo da imamo dovoljno iskustva za podijeliti, a ono ljudima može biti inspirativno. Iskustvo smo skupljali i na edukacijama, one su uvijek prvi korak - kaže Vrljević Šarić. Kad se čini da izlaza nema, baš taj mali, prvi korak može dovesti do velike promjene. Prisjetila se povratka sa studija u rodni Šibenik.
-Vratila sam se u jedan potpuno depresivan grad. Moja je struka novinarstvo, pet godina sam radila kao novinarka, ali sam taj posao napustila jer sam imala osjećaj da nisam napisala niti jednu lijepu vijest o svom gradu. Šibenik je tada bio grad slučaj.
No, situacija se promijenila. U trenutku kad teška industrija više nije bila gospodarski oslonac, u Šibeniku su prepoznati novi potencijali - i turistički i kulturni. Između ostaloga, rodila se ideja o obnovi sve tri zapuštene tvrđave. Uspješno obavljen projekt - i prva je 2014. godine otvorena Tvrđava svetog Mihovila. U šest mjeseci te godine ova tvrđava je imala preko sto tisuća posjetitelja, dogodio se veliki "bum", a nitko ga u lokalnoj zajednici nije očekivao. Tada kreće provedba revitalizacije druge tvrđave - Barone, a istovremeno se za obnovu priprema i Tvrđava svetog Ivana.
-Mihovil je bio testna priča, uvijek je prva priča testna. Vidjelo se da se može, iako s velikim poteškoćama. Bilo je velikih javnih prijepora po gradu i medijima. Ali se sve nekako posložilo i odlučilo se obnoviti sve tri tvrđave korištenjem europskih fondova. I sve je uspjelo - prisjeća se Vrljević Šarić, tada već djelatnica novosnovane Tvrđave kulture Šibenik, ustanove koja je dobila zadatak skrbiti o obnovljenim fortifikacijama. Preambiciozno je bilo da, sukladno prvotnoj ideji, njima upravlja lokalni muzej. Pitanje je i što bi bilo s tvrđavama, koje su ogromni zalogaji, da nije bilo znanja potrebnoga za dovući europske novce u Šibenik. Važnost EU fondova zorno pokazuje primjer starog šibenskog kina Odeon, sitne ribe u usporedbi s tvrđavama. I za ovaj objekt, istovremeno s tvrđavom Barone, pokušalo se osigurati EU sredstva, međutim bezuspješno.
-Njegova obnova, bez podrške EU novca, trajala je osam godina. a obnova tvrđave Barone, uz podršku EU, trajala je manje od dvije godine, iako su u obnovu krenuli istovremeno. Vrlo se dobro vidi što znači imati podršku fondova kad obnavljate svoju kulturnu infrastrukturu - istaknula je Vrljević Šarić i ukazala na vrijednost znanja. -Bez obzira koliko mi danas pričali o infrastrukturi i o svemu onome u što ulažemo da bismo imali gdje boraviti i gdje raditi, zapravo je, po meni, uvijek bitnije tko to radi, a to su ljudi.
A kad su ljudi stručni, onda se lako baviti i, toliko potrebnim, revolucionarnim ili, kako im tepa voditeljica projekata Tvrđave kulture, suludim idejama.
-Željeli smo u starim podzemnim vodospremama tvrđave napraviti 3D mapping. Pričamo o 2015. godini, tada se mapping, u najboljem slučaju, radio na zgradama s ravnim pročeljima. A mi smo to uspjeli realizirati u malim cisternama sa zaobljenim zidovima. To nije bilo lako izvesti.
Ne samo lude ideje, nego bilo kakve ideje postaju nemoguće kad stanovništvo iz malih i ruralnih sredina doslovno nestaje, što smanjuje kapacitete za ostvarenje inicijativa i projekata. Zato Đurđa i Gorana kažu da je bitno doći na radionice, poput ove održane u Gospiću, i podijeliti svoja znanja i iskustva da se ljudima pokaže da se može čak i u malim sredinama, kad se čini da to nije tako lako izvedivo, baš kao što se to nekad činilo u Šibeniku. One danas, potpuno opravdano, o aktivnostima u svom gradu pričaju uglavnom lijepe priče pa su, nakon četverosatne razmjene iskustava, sudionici radionice u Gospiću dobili neku novu energiju.
-Unaprijed sam znala da će mi biti korisno. volim ovakvu vrstu radionica na kojima nije sve samo "ex cathedra" - odmah po završetku radionice komentirala je Irena Peša, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta u Gospiću.
Interaktivne radionice, poput ovih održanih u Karlovcu i Gospiću, osim osnovnih informacija pružaju dodanu vrijednost. Ravnateljici gospićkog POU-a se sviđa takav način rada. -Ovdje se događa razmjena iskustava i znanja, i to je pravi mali "brainstorming", jer svi postavljaju pitanja temeljena na vlastitim iskustvima, a dobivaju odgovore iz iskustava drugih.
-Najveća nagrada je doći negdje i naići na zainteresirane ljude. To znači da je ono što vi pričate njima bitno i relevantno, da prepoznaju svoje situacije i svoja iskustva u vašim iskustvima - smatra Đurđa Vrljević Šarić. Efekti nesumnjivo mogu biti još i veći, složili su se sudionici u neformalnom razgovoru tijekom pauze. Naime, kulturni djelatnici u Hrvatskoj jedni druge ne poznaju dovoljno.
-Kad radimo na europskim projektima, imamo puno prilika umrežavati se s ljudima iz drugih zemalja. Paradoksalno je da se, zapravo, najmanje umrežavamo unutar naših regija. A toliko smo blizu i toliko možemo jedni drugima pomoći - kaže Vrljević Šarić, a važnost umrežavanja ističe i konzultantica Edita Bilaver. Suradnja s partnerom je "odličan brak", dodaje. -Zamislite kulturne ustanove koje ne znaju otkud krenuti, jer nikad prije nisu to radile, pa kome će se obratiti? Partnerima - koji su u tome jako dobri i imaju višegodišnje iskustvo.
Pa, baš kao što su u nizu uspješno realiziranih primjera u deset godina rada svoje ustanove pokazale Đurđa i Gorana, s partnerima je sve puno lakše. Ovo potvrđuje i Edita naglasivši da su projekti bez partnera ponekad nemogući. -Možda ste odlučili da u razdoblju pred vama želite osigurati neku vrstu sadržaja. Ovisno o vrsti natječajnog poziva, ponekad će tek prijava u kombinaciji s partnerom vama omogućiti razvoj tog sadržaja.
Kontakti ostvareni na kulturnim radionicama u Karlovcu i Gospiću svakako će proizvesti nove ideje, slažu se sudionici. - Ljude koje smo sad upoznali ubuduće uvijek mogu biti slobodna nazvati i pitati za savjet ili im predložiti suradnju na nekom mom budućem projektu. Dakle, višestruka je korist od ovakvih radionica - zaključila je Irena Peša.
M.P.
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
