-Liječim naše bolesne knjige koje dolaze ovdje kod mene tako da im produžujem vijek trajanja, kaže knjigoveža Nada Car.
Članovi karlovačke knjižnice godišnje podignu oko 300 tisuća knjiga. One popularnije često idu iz ruke u ruku, a među njima bude i onih nešto nespretnijih.
-Dolaze mi slikovnice, lektira, beletristika, stručna knjiga. Sve knjige koje se više ne mogu nabaviti ili je zadnji primjerak pa nam je jako bitno da ih se spasi.
Knjige najčešće pucaju po hrptovima jer su tu najnježnije i najosjetljivije, ili pak ispadaju listovi.
-To se može spasiti - polijepiti, pokrpati. Imam raznobojne samoljepive trakice, onda to kombiniram da što sličnije izgleda koricama, kaže gospođa Nada.
U slučaju kada dođe do oštećenja knjige savjetuje članove knjižnice da prvo priznaju da se nešto dogodilo kod kuće.
-Ili moraju donijeti neku drugu knjigu u zamjenu ili je ja tu pokrpam i spasim, kaže gospođa Nada.
Najbolje je ne pokušavati knjigu „popraviti” kod kuće jer bi se moglo dogoditi da joj nakon toga više nema spasa. Ono što se nikako ne bi smjelo raditi je lijepiti knjige selotejpom.
- To jako oštećuje i trga knjigu. Ja mogu acetonom skinuti selotejp, ali nakon toga ostane žuto i ljepljivo i trga listove. Nakon toga knjige često moraju u otpis.
Knjigovežnica u karlovačkoj knjižnici se nalazi u podrumu. Upravo u njemu prije nekoliko godina je pronađeno pravo blago – stare knjige za koje se nije znalo da postoje. Među njima i najstarija Historia Pannonica iz 1690. Ima 702 stranice i pisana je na latinskom. Zajedno s ostalim starim knjigama sada ju se čuva na Zavičajnom odjelu knjižnice.
-Stare knjige su one do 1850. godine i upravo s ponosom smo izložili najstariju Historia Pannonica, 1690. godina. Osim što je najstarija, ona je jedna od knjiga Ilirske zbirke, o povijesti Mađarske je što je i dio naše povijesti. Značajna je internacionalno te nije samo za naše korisnike nego i za turiste između ostaloga, rekla nam je voditeljica Zavičajne zbirke Jasmina Milovčić dok u pamučnim rukavicama lista najstariju knjigu.
Upravo kako bi ih se sačuvalo od propadanja, sa starim se knjigama postupa s posebnom pažnjom i po posebnim pravilima.
-Ne dozvoljavamo korištenje originala bez rukavica, bez najave i bez posebnih uvjeta. Moramo voditi računa i ih se čuva na temperaturi koja ne prelazi 2 Celzijevih stupnjeva, vlaga ne smije biti više od 60 %. To su vrlo složeni mikroklimatski uvjeti koje moramo zadovoljiti. Osim toga, tu je i kurativna zaštita - to su postupci restauracije i konzervacije za koju imamo angažiranu vanjsku službu, dodaje Milovčić.
Najstarija knjiga nije prošla restauraciju, ali je digitalizaciju pa ju se može prelistati on-line. To je još jedan od načina zaštite.
-Rijetko je pokazujemo. Te knjige iz Ilirske zbirke su sve u teškom stanju. Restauracija bi im bila izuzetno potrebna, ali radi se o skupom i kompliciranom postupku. Za sad je ovako čuvamo, pazimo, njegujemo i dajemo iznimno na uvid, rekla je Milovičić.
Knjigama kojima treba njega ili jednostavnija restauracija odlaze u Knjigovežnicu kod gospođe Nade.
-Sretni smo što naša knjižnica od '60. godina ima Knjigovežnicu, našu bolnicu za knjige. Ona radi manje popravke prije restauracije koji su nam jako bitni u održavanju i zaštiti našeg fonda, izrađuju se kutije u koje se potom spremaju stare knjige. Knjgovežnica je važna i u objedinjavanju naše periodike, u uvezima periodike koja je također namijenjena korisnicima, naglašava Milovičić.
Tako se u Knjigovežnici čuvaju i uvezeni časopisi od kojih su nastariji iz 19. stoljeća.
-Uvezuju se novine. Prije smo puno više uvezivali - i Vjesnik i Večernji list. Sad smo to prekinuli i uvezuje se samo Karlovački tjednik, Narodne novine, Školske novine. Tako da od prije imamo jako puno tih uvezenih novina koje su sada stare. Skuplja se broj po broj, svakih šest mjeseci izdanja se sašiju ručno, iglom i koncem. Nakon toga ide na obrezivanje u tiskaru zato što mi sami ne možemo na našem rezaču obrezati tako debele novine. Onda mi se to vrati natrag, uvezujem ih u tvrde korice nakon čega se pohranjuju u našim kompaktusima. Kad su knjiga, časopis ili novine u jako lošem stanju radi se zaštitna ambalaža, kutija ili fascikl, u što se to zatvara. Tako je zaštićeno od prašine i topline što je bolje nego da je na otvorenom.
A za popravak jedne knjige treba dosta vremena posebno ako se radi o staroj knjizi. U njima su osjetljivi papiri, koji se već raspadaju, kaže nam gospođa Nada dok nam pokazuje restauraciju korice knjige i šivanje listova.
Vrijednost svake knjige puno je više od samog teksta. O vremenu u kojem su nastale one govore i svojim uvezom, grafičkim rješenjima, vrstom papira, načinom tiska. Zbog toga ih treba čuvati, a ako se ipak dogodi da ih se ošteti, ne zaboravite da postoje ljudi koji su se školovali da ih poprave - u grafičkim školama ili na grafičkom fakultetu.
-Svim bih poručila da čuvaju knjige jer će onda knjige šuškati bez brige, rekla nam je za kraj knjigoveža iz Gradske knjižnice "Ivan Goran Kovačić" Karlovac, Nada Car.
T. Perković
