Svaki je autor mogao napisati priču po slobodnom nahođenju, a 28-godišnja Nika je svoju posvetila jednoj „egzistencijalnoj” šljokici.
-Priča se bavi temama koje mi imamo sa 26, 27, 28 godina. To su te „krize srednjih dvadesetih”, prvi poslovi, fakulteti, neke bolesti, gubitci i kako se to reflektira na nas, kako pokušavamo naći nekakav tragikomičan način u svemu i naći odgovor na to sve. I inače pišem, to je hobi koji sam počela malo ozbiljnije shvaćati u zadnje vrijeme, zato sam se i prijavila na natječaj. Mislim da dosta to svi držimo za sebe, na papiru. Studirala sam književno prevođenje i profesor nam je rekao „ako nešto pišete to su kao djeca koju držite u kući, pustite ih da se igraju vani” i mislim da je jako lijepo kad to nekoga dotakne, izazove priču kod nekog drugog i zašto to onda ne pokazati. Sami sebe čeličimo ako bude i negativnih odgovora, komentara, kritika. Prvo da nam je to OK, a drugo da to koristimo za rast, da postanemo bolji kao pisci, ispričala nam je Nika u jednome dahu.
Njena priča možda bi još uvijek „stajala” kao ideja da joj se na Facebooku nije pojavio oglas za Tipku. „Šljokica” je zahvaljujući karlovačkom natječaju dobila priliku i postala Nikina prva kratka priča nakon četiri godine.
-Prije sam primarno pisala kratke priče i onda je nekako krenula poezija, ovo je totalno stalo. I, evo, prvo pa muško nakon četiri godine, ali baš to mi je trebalo ta neka pauza i poezija, osjećaj za kraćenje stvari, da se riječi ne ponavljaju, kaže Nika.
No, ono što je još zanimljivije jest priča o tome kako je napisala svoju novonagrađenu kratku priču.
-Bio je postavljen rok za predaju priče. Ja sam išla na put prijateljici u Velu Luku i nakon toga smo išle skupa na Lastovo. Bio je popis stvari koje sam morala napraviti, pakiranje i napisati tu priču za koju se ideja motala po glavi. I, nisam stigla, prisjetila je Nika.
Bilješke je počela polako pisati na mobitelu, ali na putu do Vele Luke zahvatilo ih je nevrijeme.
-Nekako smo uspjeli pristati unatoč nevremenu i počinjem priču pisati na laptopu. Laptop sam ponijela iz totalno drugog razloga i nisam imala punjač. Laptop „umre”, ali u zadnji čas prebacujem je prijateljici. Nekako sam priču uspjela završiti dan prije roka tako da volim reći da se ni „Šljokici” nije dalo biti u Šibeniku. Našla je način da „isplovi” sa mnom na otoke da se tamo završi, a sad smo završile i u Karlovcu. Putuje više od mene, kroz smijeh govori Nika.
Na pitanje hoće li u budućnosti postati autorica bestsellera Nika kaže kako ih „tehnički u Hrvatskoj niti nema”.
-Nek' prođe tisuću primjeraka automatski je bestseller. Ali, Manuskript poezije je ušao u širi izbor za nagradu Za vrh jezika prije dana tako da nikad se ne zna, ako uđe u uži izbor možda to negdje odvede, ali vidjet ćemo gdje put ide. Meni je to gušta, nek se piše pa nagrade ako dođu super, a ako ne bitno je da se razvijam, da rastem pa nek' ide gdje ide, kaže ova simpatična književnica.
A ako će autora poput nje biti na budućim Tipkama u Knjižnici za mlade Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić” Karlovac bit će zadovoljni.
-Ovo je peta godina kako provodimo taj natječaj. Ove godine javilo nam se 20 autora od Šibenika, preko Karlovca, Zagreba, Čakovca, Varaždina do Vinkovaca i Vukovara. Za razliku od prijašnjih godina veseli nas što smo ove godine od ukupnog broja autora primili 15 priča autora mlađih od 18 godina, srednjoškolaca također iz cijele Hrvatske. Veseli nas da je ovaj natječaj dobro prošao kod mlađih autora. Jedini uvjet za sudjelovanje na natječaju, osim starosti autora, bio je da priče do sada nisu nigdje objavljene, rekao je Marinko Polović iz Knjižnice za mlade.
Tinejdžerski problemi, filozofski osvrti, kućni ljubimci i slično govore o raznovrsnosti tema o kojima su pisali.
-Svake godine smo oduševljeni zrelošću pristiglih priča, posebno stručni žiri koji je već pet godina isti, dodao je Polović. -Nije pred njima lagan zadatak jer kad im šaljemo priče na ocjenu oni ne znaju ništa o autorima pa ni koliko imaju godina. Tako da su ove godine ostali iznenađeni.
Naime, drugu nagradu za svoju priču „Kanarinac” osvojila je gimnazijalka iz Karlovca Allegra Žgela.
-Velika inspiracija u pisanju i je bio Kafka s obzirom da smo ga čitali ove godine. Jako mi se svidjela kafkijanska atmosfera i način na koji je Kafka pisao. Ima vrlo jedinstveni stil pisanja i dosta sam se poistovjetila s njim jer sam maturantica ove godine pa se osjećam dosta pritisnuto od okoline, kako se i on osjećao. Zato sam odlučila pisati u prenesenom značenju alegoriji kao i Kafka o Kanarincu koji se osjećao zatočenim. Meni su ptice uvijek simbol slobode i kada se stavi u kavez to je nekako simbol zatočenosti, skučenosti i osjećaja bespomoćnosti, objasnila je Allegra.
Iako ga trenutno nema puno jer je maturantica, Allegra svo svoje slobodno vrijeme posvećuje pisanju. Na Tipku se prijavila motivirana željom da jednom otputuje u Australiju. Nagrada od 90 eura neće joj to omogućiti, ali će biti početak skupljanja novca za kartu.
Nakon srednje škole planira upisati farmaciju, a pisanje će joj i dalje biti hobi.
„Posljednje ljeto prije života” priča je Estelle Veronice Grubac iz Ivanca koja je osvojila treću nagradu. Sve tri nagrađene autorice dobile su i novčane nagrade.
Nakon jubilarnog petog izdanja Tipke, u Knjižnici za mlade sada planiraju digitalno izdanje svih nagrađenih priča. Na jesen 2025. bit će objavljen novi natječaj.
-Interes postoji i veseli nas što natječaj nije ostao samo na lokalnom nivou nego dobivamo radove iz cijele Hrvatske, zaključio je Polović.
T.P.
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
