-Škola medijske kulture prepoznat je kao jedan od pet najvažnijih, najkvalitetnijih izvaninstitucionalnih programa medijskog opismenjavanja i to čak na rizni Europske unije, ističe Jelena Modrić, predsjednica Savjeta škole.
Škola je pokrenuta je zbog nedostatka mogućnosti obrazovanja nastavnika za područje medijske kulture.
- U kurikulumu ne postoji filmska pismenost per se. Postoji predmetno područje u okviru Hrvatskog jezika koje se zove Kultura i mediji, ili kako mi nastavnici hrvatskog skraćeno govorimo KIM, međutim u KIM-u nema filmske edukacije u punom smislu te riječi, naglasila je Ana Đordić, predsjednica Hrvatskog filmskog saveza (HFS).
Ovu „rupu u kurikulumu” dakle popunjava Škola medijske kulture „Dr. Ante Peterlić".
-Zapravo nam je ona rasadnik svih onih profesora, učitelja koji su entuzijasti i koji često volontiraju i sami to još uvijek, nažalost financiraju, a nadam se da će se to uskoro promijeniti; i onda nam oni čine taj krug koji širi filmsku pismenost od vrtića pa sve do fakulteta, naglašava Ingrid Padjen Đurić, viša stručna savjetnica za filmsku pismenost pri Hrvatskom audiovizualnom centru (HAVC).
-Polaznici radionica zapravo nauče sve o procesu stvaranja određenog filmskog roda. Nauče da je film timski rad i cijeli proces stvaranja filma od predprodukcije do postprodukcije, dodaje Đordić.
Osim nastavnika kojih je najviše, polaznici su i učenici, studenti te građani zaljubljeni u film. Oni koji jednom dođu na ŠMK, u pravilu se uvijek vraćaju.
-Ova škola je velika zaraza, kaže Marina Zlatarić, polaznica ŠMK Karlovac od samih početaka.
Robert Pauleta iz Pule je slikar. Predlani je kao potpuni amater snimio svoj prvi dugometražni film, a onda je tijekom montaže i same produkcije otkrio, kako kaže, "cijeli jedan svemir" za koji mu je bila potrebna pomoć stručnjaka. Zato je na ovogodišnjem ŠMK-u u svom rodnom gradu odabrao radionicu eksperimentalnog filma.
Na istoj radionici i njegov sin Dan. Ovaj student treće godine filma kaže kako se na studiju uglavnom bave igranim filmom.
-Imamo jako malo prostora i vremena za neke eksperimente koji su meni nekako i najinteresantniji, napominje.
Vedranu Štefančić, nastavnicu i voditeljicu multimedijske družine u pulskoj osnovnoj školi zatekli smo u akciji s ekipom polaznika radionice dokumentarnog filma. S teoretskog dijela su vrlo brzo prešli na praktični dio snimanja filma o Puli.
Seminarski dio ŠMK-a, gledanje i analiza filmova, predavanja vrhunskih stručnjaka, te radionički dio brzo se popune.
Jedan od predavača na seminarskom dijelu u Karlovcu bio je Midhat Ajanović, bosanskohercegovački novinar i animator, polaznik Zagrebačke škole crtanog filma, sa švedskom adresom.
Istaknuo nam je kako je "strip fundamentalni medij vizualnog pripovijedanja".
-Sve, od montaže, kadriranja, kompozicije, tranzicije, narativnog materijala - sve je izmišljeno u stripu, pojašnjava. O samoj animaciji je rekao kako ne razumije zašto se više ne koristi "kad je to toliko dobro za edukaciju. Ja je koristim!".
Mladi filmski redatelj Marko Bičanić u Puli je imao malobrojnu, ali sjajnu ekipu nastavnica koje su prošle radionicu dokumentarnog filma.
-Pokušat ćemo napraviti humoristični, dokumentarni film o Puli, otkrio je između dvije "klape".
Polaznici u Karlovcu s radijskom novinarkom i urednicom Ljubicom Letinić učili su o radijskom podcastu.
-Razumijevajući podcast isto kao i radio, kao način da prenesemo neku informaciju medijem zvuka, promišljamo taj prostor zvuka - da li za neku seriju razgovora ili pak kao priliku za serijal dokumentarne forme, objasnila je Letinić.
Osnovna razlika između radijske emisije i radijskog intervjua i podcasta je u nazivu, ali i činjenici da podcast daje slobodu.
-Sigurno je slobodnije od dirigiranih, politički i ekonomski kontroliranih radio stanica koje služe kao vješalice za reklame ili nacionale radio stanice koja je godinama po nekom vrstom političkog terora. U tom smislu, ljudi su izgubili povjerenje u klasične medije, znaju kako su oni konstruirani i ne vjeruju im i zato se okreću nečem novom. A novo je to što nam je tehnologija omogućila sredstva prijenosa i da za sitnu "lovu" snimimo svoju emisiju i puštamo je u svijet, ne moramo imati ugovor s Vladom Republike Hrvatske da bi to radili. Tehnologija je omogućila da do jučer skupa igračka dođe u ruke svakome, ljudima koji su specijalizirani u nekom području, neopterećeno kreiraju sadržaj koji ih zanima, rekla nam je Letinić.
Dok je filmski redatelj i snimatelj Marinko Marinkić u Karlovcu i Puli, a i u Osijeku će, držao radionicu eksperimentalnog filma.
-Radionica eksperimentalnog filma je kao i ova u Karlovcu, ali imam dojam da je ovdje u Puli više filmskih entuzijasta koji dolaze na radionice u želji da stvaraju vlastite filmove, dok su u Karlovcu bili više ljudi iz prosvjete koji rade s djecom i mladima i pomažu njima da realiziraju svoje ideje, kaže Marinkić.
Profesorice hrvatskog jezika Marina Zlatarić i Melita Horvatek Forjan primjer su filmskih entuzijasta – u svojim školama vode filmske družine.
Teoriju filma su učile na fakultetu, a praksu na Školi medijske kulture. Do sad nisu propustile niti jednu pa su nakon 26 godina od polaznica postale predavačice.
-Marina i ja smo se upoznale u autobusu prije 26 godina kad je prva medijska škola bila u Šibeniku u Solarisu. Odonda učimo zajedno, svaka na svoju radionicu - kameru, snimanje, igrani, animirani, montaža, prisjetila se Melita Horvatek Forjan.
-Mi smo zapravo film proširile na sva područja Hrvatskog jezika - i u književnost, i u lektiru, jezik, pravopis, mediji, kultura. Izvannastavnim aktivnostima živimo taj film, istaknula je Marina Zlatarić.
Koliki je doprinos Škole filmskoj pismenosti vidljivo je iz rezultata – sve je više školskih filmskih družina i snimljenih filmova.
-Svake godine je barem za 30, 40 posto više snimljenih i prijavljenih filmova, naglašava Ingrid Padjen Đurić iz HAVC-a.
-Ljudi koji dođu na Školu medijske kulture kao polaznici zapravo izađu iz nje ne samo filmski opismenjeni već i motivirani, i intrinsično motivirani dolaze ovdje, ali onda odlaze motivirani da pokrenu nešto u svojim školama, dodaje Ana Đordić iz HFS-a.
Hrvatski audiovizualni centar nastavlja s potporama za školske filmske družine, a intenzivno rade i na povratku filma u školski sustav. Kurikulum je napravljen za sve razine odgojno - obrazovnog sustava Republike Hrvatske.
-Nadamo se da će ubrzo biti prepoznata vrijednost toga, kaže Padjen.
Do tad, pa i nakon što se jednom film vrati u škole, Škola medijske kulture „Dr. Ante Peterlić” ostaje najjača karika u filmskom opismenjavanju mladih.
-Film je budućnost i mladi vole film, ali ne samo stiskati gumbićima nego i znati kako od ideje do premijere, proći sve etape stvaranja filma, zaključila je prof. Melita Horvatek Forjan.
T.P.
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
