Iako se često govori o "prenapuhanom" sustavu visokog obrazovanja, prostorna slika Hrvatske govori suprotno. Prema podacima Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, čak oko 79% hrvatskih gradova nema nijednu ustanovu iz sustava visokog obrazovanja – ni sveučilište, ni fakultet, ni veleučilište.
Od ukupno 128 gradova, tek 27 njih ima barem jednu takvu instituciju, dok je visoko obrazovanje snažno koncentrirano u nekoliko većih urbanih središta.
Najviše ustanova nalazi se u Zagrebu, jedinom gradu s punim sveučilištem i velikim brojem fakulteta, a zatim slijede Split, Rijeka, Osijek i Zadar. Većina ostalih gradova s fakultetima ima jedan ili dva studijska programa, često u formi dislociranih studija ili veleučilišta.
S druge strane, u skupini gradova bez ijedne visokoobrazovne ustanove nalaze se i sredine sa, za hrvatske prilike, značajnim brojem stanovnika. Među njima su Samobor (s oko 37 tisuća stanovnika), Vinkovci (više od 30 tisuća), Kutina (19,6 tisuća), Makarska, Omiš, Trogir, Rovinj, Nova Gradiška, Metković, Našice, Daruvar, Ogulin, Zabok, Duga Resa, Beli Manastir, Županja i Jastrebarsko. Riječ je o gradovima koji imaju razvijenu infrastrukturu, prometnu povezanost i gospodarski potencijal, ali bez akademske komponente.
Prisustvo fakulteta ili veleučilišta donosi niz konkretnih koristi: zadržavanje mladih, razvoj lokalnog gospodarstva, veći kulturni i društveni život, suradnju s poduzetnicima i javnim sektorom te dugoročno jačanje demografske slike. Gradovi bez takvih institucija često gube mlade već nakon srednje škole, a povratak obrazovanih kadrova postaje sve rjeđi.
Istodobno, već se godinama upozorava da dio postojećih studija ima slab interes studenata, što otvara prostor za drukčiji pristup - ne širenje istih programa, nego razvoj manjih, ciljanih i lokalno relevantnih studija. Primjerice, Vinkovci, Županja i Beli Manastir mogli bi razvijati studije iz poljoprivrede, logistike i prehrambenih tehnologija, Kutina i Nova Gradiška programe vezane uz industriju i energetiku, Samobor i Zabok stručne studije iz zdravstva i IT-a, dok bi Makarska, Omiš, Trogir i Rovinj imali logičnu osnovu za studije održivog turizma, hotelijerstva i upravljanja destinacijama.
Podaci jasno pokazuju da pitanje visokog obrazovanja u Hrvatskoj nije samo pitanje broja studenata, nego i regionalne ravnoteže i razvoja gradova. U zemlji u kojoj gotovo četiri od pet gradova nema nijedan fakultet, rasprava o budućnosti studija ne može se voditi bez prostorne perspektive.
V.V.
[Foto: Josip Ivankovic / Unsplash]
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
