-Svjetlosno onečišćenje je svaka umjetna rasvjeta u prirodi, znači bilo koja svjetiljka koja je tamo negdje gdje ne bi trebala biti odnosno koja osvijetljava noć, predstavlja svjetlosno onečišćenje, u gradu, izvan grada, svaka umjetna rasvjeta nije prirodna pa ne može biti ni dobra za okoliš. A šteti nam apsolutno svima. S par svjetiljki u nekakvom dvorištu možemo napraviti veliki poremećaj za prirodu na nekoliko stotina metara. Svjetlo nam ne treba nigdje gdje ljudi ne žive. Izvan nekog, kako se to stručno kaže, "građevinskog područja" grada ne treba biti rasvjete, kaže Boris Štromar iz udruge Naše nebo.
Dok se u europskim gradovima "gasi" javnu rasvjetu uz ceste, jer automobili imaju farove, u Hrvatskoj se i dalje osvijetljavaju autoceste u punom profilu, bilo koje ceste između dva grada.
-Tamo gdje ljudi konstantno borave naravno da nam treba rasvjeta i to uopće nije upitno. Ali, treba nam u onoj količini koja je dovoljna za obavljanje noćnih aktivnosti jer ako stavimo stadionsku rasvjetu nemamo ništa od toga, štoviše imamo kontra efekt pogotovo što se tiče sigurnosti. Treba osvijestiti da ako ste zaslijepljeni svjetlom netko će vam se s pet metara sakriti u mraku i nećete ga uspjeti vidjeti, ali ako imate prigušenu količinu rasvjete, manji kontrast između tame, bit ćete realno puno sigurniji, dodaje Štromar.
Ljudsko oko ne može primjetiti smanjenje rasvjete za npr. 20 posto tek ako je smanjenje dvostruko.
-Možda se sa satelitskih snimki ne vidi, ali u Hrvatskoj imamo jako malu gustoću stanovništva i po stanovniku trošimo ogromnu energiju na svjetlo. Jedan Zagreb za javnu rasvjetu troši kao Varšava koja ima 1,8 milijuna stanovnika. Cijelo nebo iznad Zagreba je puno svjetlije nego Beča i treba osvijestiti da to osvijetljavanje, kao međunarodne svemirske stanice, nije ekološki opravdano, a nije ni dobro po naše zdravlje, naglašava Štromar.
Ljudi se uglavom boje mraka, ali možda bi se trebali početi bojati svjetla u mraku.
-Ne treba se bojati svjetla po danu, svjetlo je veliki izvor života, u mentalnom zdravlju je veliki izvor borbe protiv depresije, anksioznih stanja jer se produciraju hormoni poput serotonina, dopamina za vrijeme dana i svjetlo nam je itekako potrebno. No, za vrijeme noći kada se moramo odmarati, kada spavamo, svjetlo nam, na žalost, čini štetu, upozorava liječnik Igor Salopek.
Ističe kako zbog svjetla dok spavamo imamo disregulirani san koji onda dovodi do niza tjelesnih i mentalnih problema.
-Kad govorimo o mentalnim problemima to je svakako povećana učestalost i anksioznih i depresivnih smetnji i psihosomatskih smetnji međutim ono što su radovi pokazali je da svjetlosno onečišćenje utječe i na tjelesno zdravlje, prvenstveno na kronične nezarazne bolesti. Tako je povećan broj ljudi s dijabetesom, povišenim krvnim tlakom, ali, na žalost, i pojavom tumora i to na prvom mjestu tumora dojke, raka debelog crijeva, tumora prostate i tumora pluća. Tako da cijeli organizam je na neki način obuhvaćen ovim fenomenima i zato pokušajmo osigurati što više mraka po noći, apelirao je dr. Salopek.
Paradoksalno je to što u Europskoj uniji nikad nije bilo više novca za uvođenje energetski učinkovite i ekološke rasvjete nakon koje europski gradovi još više blješte.
-To je sve pod izgovorom ušteda. LED rasvjeta sada radi puno veće uštede u odnosu na staru rasvjetu što je izgovor da se postavlja što više rasvjete i da je se što više širi u prirodu, što je potpuno nepotrebno, kaže Štromar.
Npr., kaže, grad Ivanec, u kojem su zbog uštede od oko 60 posto obnovili tri tisuće svjetiljki, dodali su još dvije tisuće novih.
-Problem je što se gleda jednostavna rješenja kroz ekonomsku uštedu, a ne kroz problem samog svjetla koje osvijetljava nebo, okoliš i to potpuno nepotrebno. S obzirom da su nam gradovi već osvijetljeni onda imamo firme koje prodaju rasvjetu žele prodati što više pa je pod izgovorom uštede onda "uvaljuju". Ostavljamo njima da nam se brinu za okoliš, a oni se zapravo samo brinu za svoju zaradu, kaže Štromar.
Grad Karlovac je prvi u Hrvatskoj zamijenio svoju kompletnu javnu rasvjetu, ukupno 9068 rasvjetnih tijela, novom, učinkovitom i daljinski upravljanom. Dio građana je nezadovoljan jer im je premračno.
-Na početku smo imali situaciju doslovno "Grinch je ukrao svjetlo". Ljudima je bilo čudno i mračno. Dogodio se fenomen straha, ali bez obzira na to, postoji zakonska regulativa koja kaže da smo mi dužni učiniti ovakvu stvar, da smo dužni smanjiti svjetlosno onečišćenje o kojem smo možda i mi malo pričali, a i generalno ljudi malo o njemu znaju. Tako da je ovaj projekt bio jako zanimljiv, kaže privremeni pročelnik Odjela za gospodarstvo, razvoj grada i fondove EU i voditelj Odsjeka za pametni grad u Gradu Karlovcu, Robert Vodopić.
Postoje snimke Karlovca iz zraka prije i poslije uvođenja nove javne rasvjete na kojima je vidljiva razlika.
-Karlovac je blještao, a sada decentno svijetli. Mi smo naš efekt postigli. Osim 78 posto smanjenja potrošnje energije što smo definitivno uspjeli, uspjeli smo i to da ljudi možda bolje spavaju, da su mirniji zato što im više ne svijetli u prozore, po nekim livadama, kućama. Javna rasvjeta je za javne puteve, ceste, a nije da osvjetljava dvorišta ili ulaze u zgrade. Za to ljudi trebaju postaviti svoju rasvjetu, kaže Vodopić.
Emisija CO2 s novom rasvjetom u Karlovcu je smanjena za 144 tone godišnje, sa 900n na 756 tona. Njeno postavljanje Grad nije koštalo ništa, a neće ga koštati ni održavanje. Investiciju od 6,7 milijuna eura o kojoj će narednih 10 godina brinuti Esco, Grad će otplaćivati iz ušteda.
Sam Zakon o zaštiti od svjetlosnog onečišćenja donesen je u svrhu ljudskog zdravlja i prirode, podsjetila je Danijela Hamidović iz Zavoda za zaštitu prirode i okoliša RH.
-Još prije nekoliko godina podzakonski akti su propisali da se temeljem zakona na razini svake lokalne samouprave, dakle govorimo o nekih 500 planova rasvjete, moraju odrediti zone tame, takozvane zone E0 i E1. To je još u procesu, ali svi ti koridori moraju biti međusobno povezani. Dakle, ako jedna jedinica lokalne samouprave donese zone tame onda se druga mora nadovezati na to, objasnila je Hamidović.
Zakon iz 2019. te podzakonski akti iz 2022. relativno novi pa će implementacija vjerojatno još potrajati. Za kontrolu javne rasvjete trebala bi biti zadužena komunalna redarstva lokalnih samouprava s obučenim komunalnim redarima i adekvatnom opremom, a to još u većini gradova i općina nije slučaj. Zakonske zabrane su izričite.
-Nigdje se više ne smije postavljati više od tri tisuće kelvina. Ne smije se osvijetljavati krošnje. Nebo i vodene površine koja uopće ne smiju biti osvijetljeni. Rasvjeta mora biti 70 metara udaljena od vode. Ta dekorativna rasvjeta kao što je na mnogim mostovima je nepotrebna, kaže Hamidović.
-Tri zlatna pravila su da se treba osvijetliti samo ono što treba i kada treba, da se može ugasiti kada ne treba i da treba poštovati zone tame. Ne zato što treba prirodi, leptiru, vodencvijetu ili pastrvi nego zato što mi ovisimo o dobrom funkcioniranju ekosustava - da naše šume budu zdravije, naša poljoprivreda, mikroklima i urbana raznolikost bude zdravija, s manje buke i čišćim zrakom, manjim učinkom toplinskog otoka itd. No, to morate raditi po noći. Zato svjetlosno onečišćenje treba smanjiti na minimum, pojašnjava Hamidović. -U našoj svijesti je da sve štitimo po danu jer smo po danu budni, a zapravo je noć jednako važna kao dan i za nas i za prirodu. Izgubilo se jako puno tamnog neba u manje od 10 godina. U cijeloj Europi je 2021. bilo ga je manje od 30 posto, sada je situacija još gora.Tako da ako ne krenemo ozbiljnije u smjeru smanjenja i gašenja svjetla tamo gdje ono nije potrebno i kada nije potrebno onda ćemo i sami osjetiti posljedice.
Sve ove informacije o svjetlosnom onečišćenju čuli su učitelji i knjižničari koji su se okupili na, i u Europi jedinstvenom, 6. Zelenom festivalu koji u Karlovcu organizira Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić" i na kojem se razgovara i uči o "zelenim" temama.
Osim kongresa, na kojem su stručnjaci govorili o ovogodšnjoj temi, održan je sajam OPG-ova kako bi se ukazalo na važnost kupovanja sezonskih i lokalnih proizvoda, otvorena je izložba fotografija Branka Nađa te predstavljena njegova knjiga Hrvatska pod zvijezdama, održane radionice za najmlađe korisnike.
Svojim programima zelenog opismenjavanja s pravom nosi i naziv Zelene knjižnice. Jedna je od prvih na koju je postavljen zeleni krov, a od nedavno, zahvaljujući Erasmus programu GreenKo – Zelena knjižnica u zelenoj zajednici, zna koliki joj je ugljični otisak.
-Osim Zelenog festivala i kroz Erasmus program pokušavamo potaknuti svoje djelatnike da i sami pokušamo poticati tu zelenu pismenost u našoj knjižnici. U sklopu ovog Erasmusa posjetili smo knjižnice u Portugalu, Finskoj i Litvi. Naučili smo od kolega u Finskoj kako napraviti ugljični otisak naše knjižnice. Tako da prvi put u Hrvatskoj znamo da jedna knjižnica veličine naše, 3500 četvornih metara sa preko 10.000 korisnika i velikom uštedom energije jer imamo energetski učinkovitu zgradu, svejedno preko 440 tona CO2 ispuštamo u okoliš. Tu smo negdje u rangu s finskim knjižnicama i sad znamo na čemu moramo raditi. Sljedeće godine ćemo pokušati smanjiti taj carbon footprint naše knjižnice na okoliš. Napravili smo i jednu aplikaciju kako uštedjeti i kako smanjiti ispuštanje CO2 u okoliš. Taj će kalkulator za uštedu biti na našoj web stranici tako da će svaki korisnik moći vidjeti ako posudi knjigu, a ne kupi je, ako koristi sve naše resurse zajedno s drugim korisnicima koliko ustvari uštede, a da ne kažem ako kreću u knjižnicu biciklom, a ne svojim osobnim automobilom. Sve su stavke uzete u obzir pa kad vide te brojke bit će možda i sami osvješteniji koliko je važno brinuti o okolišu, rekla nam je ravnateljica Gradske knjižnice "Ivan Goran Kovačić" iz Karlovca, Kristina Čunović.
A kada uskoro na zeleni krov dođu bio solarni paneli, prvi takvi na
jednoj javnoj ustanovi u Hrvatskoj, karlovačka knjižnica će, pogađate, biti još zelenija.
T.P.
