Upravo to pitanje stoji u središtu slikarskog svijeta Stjepana Šandrka, jednog od najzanimljivijih suvremenih hrvatskih umjetnika, čija je samostalna izložba otvorena u zagrebačkoj galeriji Kontura do 23. siječnja 2026. Šandrk, koji je rođen 1984. u Osijeku, diplomirao je i doktorirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, i do sada je izlagao u Hrvatskoj i inozemstvu te osvojio niz nagrada. No ono što ga danas čini posebno relevantnim jest njegova sposobnost da precizno oslika svijet u kojem slika više nije prozor nego događaj.
Kustosica izložbe Leila Topić, dugogodišnja istraživačica suvremene umjetnosti i muzejska savjetnica MSU-a, Šandrkov rad opisuje kao precizno hvatanje trenutka u kojem slika prestaje biti artefakt, a postaje fenomen. U jednom njihovu dopisivanju, Šandrk je Kandinskijevu slavnu misao o umjetničkom djelu kao "djetetu svoga vremena" povezao s krađom Mona Lise 1911. godine, događajem koji je remek-djelo pretvorio u globalni medijski spektakl. Taj trenutak, kada umjetnina ulazi u optjecaj, u mem, u vizualni virus, temelj je njegova umjetničkog creda.
U Šandrkovim slikama ne postoji hijerarhija: remek-djela povijesti umjetnosti, turisti, digitalni cvjetovi, selfiji i prizori svakodnevice nalaze se u istoj vizualnoj ravnini. Njegove slike ne nastaju izravno na platnu - proces započinje digitalnim kolažima, fragmentima pronađenima na internetu, AI-generiranim elementima i vlastitim fotografijama. Ulje na platnu tek je završna faza, vidljivi trag složenog tehničkog i misaonog procesa.
U ciklusima poput Druženje i Spektakl, likovi više nisu povezani pogledom, nego ekranima. Zajedništvo se ostvaruje bez stvarne prisutnosti drugog čovjeka, a tehnologija preuzima ulogu onoga što usmjerava pažnju i definira način gledanja. Povijesna djela u pozadini, poput Posljednjeg suda, gube status čvrstog referenta i postaju tek još jedan motiv u beskonačnom vizualnom prometu - original i kopija više nisu bitni.
Upravo zato Šandrk snažno rezonira s mladima. Njegove slike ne govore o digitalnoj kulturi, one iz nje nastaju. One razumiju logiku Instagrama, memova, algoritama i fragmentirane pažnje, ali bez patroniziranja ili nostalgije za "nekim boljim vremenima". Šandrk ne moralizira; on pokazuje.
Dodatno, riječ je o umjetniku koji svjesno razbija stereotip romantičnog, financijski nesnalažljivog autora. Aktivno govori o financijskoj pismenosti, tržištu umjetnina i održivosti umjetničke karijere, o čemu svjedoči i njegovo sudjelovanje na regionalnoj konferenciji financijske pismenosti, gdje otvoreno govori o nesigurnim prihodima, investiranju i dugoročnom planiranju. Za mlade autore i kreativce, to je rijetka i dragocjena poruka: umjetnost i realnost ne moraju biti u sukobu.
V.V.
[Foto: Galerija Kontura]
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
