Svega ovoga ne bi bilo, kaže njegova majka Snježana, da Petar od vrtića do srednje škole nije bio integriran u redoviti obrazovni sustav.
-To je apsolutno onako kako bi trebalo biti za svako dijete, uz pomoć lokalne samouprave. U koroni je imao period kada je morao izabrati što želi biti po struci. Mi smo kao i mnogi drugi imali svoj prvi vrt pa je Petar tako i zavolio rad u vrtu i rekao da želi biti vrtlar pa je to bio jedini odabir za srednju školu koji mu je dolazio u obzir, prisjetila se majka Snježana.
Petar je odmah započeo proizvoditi svoje ekološko povrće, roditelji su otvorili OPG, ali javili su se viškovi.
-Prodavali smo hotelima, restoranima na stotine kilograma međutim povrće je dosta izazovno zbog roka trajanja. Razmišljala sam da radimo zimnicu, ali nisam ga tu vidjela zbog kiseline i temperatura. Jednom prilikom u trgovini, a oni su voljeli tjesteninu od špinata, došla sam na ideju da to povrće koje on proizvede mi preradimo u tjesteninu. Tako je cijela priča i krenula, govori nam Snježana.
Prije toga Petar nije znao puno o proizvodnji tjestenine. Radio ju je na praksi, a kada je maturirao odmah se i zaposlio. Jaja, brašno i pir osnovni su sastojci Petrovih sitnih i krupnih rezanaca i mini svrdla i svrdla, a za proizvodnju ima sve potrebne strojeve na kojima za svoja četiri recepta samo mijenja kalupe.
-Naša zlata nisu slučajna, ona su zahvaljujući gospodinu Franji Klariću, najpoznatijem tehnologu u Hrvatskoj koji je radio u Klari. On je došao u Slunj sa svojom ekipom i učio nas je raditi tjesteninu. Izdao je sedam knjiga, ali za jednog posjeta Slunju izvadio je bilježnicu u kojoj su njegove rukom pisane upute za izradu tjestenine. Bilježnica koja govori o sržu izazova prilikom same proizvodnje. Rekao nam je kako više ne planira raditi tjesteninu, ali želi da mi uspijemo i poklonio nam ju je.
Ipak, Petrova mala tvornica tjestenine u garaži obiteljske kuće u Slunju ne može parirati velikim proizvođačima pa su se Čopovi odlučili za kvalitetu. No, kako talijanska durum pšenica ne uspjeva u našim krajevima osnovali su i društveno poduzeće Slovinj jer kad su podigli kredit za strojeve, povratka, kaže Snježana, više nije bilo.
Iako Petar kaže da je on direktor u firmi, službeno tu funkciju obnaša njegova mama Snježana.
-Silom prilike sam ja direktorica jer zakon i pravilnici ne prepoznaju osobu s invaliditetom, a zakon je zakon, HACCAP je HACCAP i hrana je hrana. Nama je bitno da se pokrivamo, da Petar ima za plaću i da nismo nikome ništa dužni.
Kada je tvrtka imala godinu dana otvoren je natječaj Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (HAMAG BICRO) za inovativne projekte tj. jačanje akceleracije. Na 14 hektara zemlje u Slunju možda durum ne uspjeva, ali pir da, razmišljala je tada Snježana.
-Zašto onda ne krenuti od pira. Tako se rodila ideja da proizvodimo svoj pir, svoju sirovinu i da imamo potpuno svoj proizvod, kaže Snježana.
U razvoju ove inovativne ideje pomogao im je tim iz Nikola Tesla poduzetničkog centra u Karlovcu. I upravo je tu ideju - proizvodnju tjestenine od slunjskog pira brendirane kao eko proizvod - međunarodni žiri ocijenio izvrsnom i dao mu potporu.
Sada se Petrova tvrtka s ovi projektom može javiti na ekskluzivni, zatvoreni natječaj gdje će dobiti do 25.000 eura za razvoj svojih inovacija.
Snježana zato najavljuje i nove proizvode.
-Uz pir mi već imamo lijesku. Petar je u vrijeme korone zasadio više od dva hektara lijeske, sedamsto i nešto sadnica. Tako da ćemo u skoroj budućnosti imati još novih proizvoda npr. tjesteninu s pirom posipanu s lješnjacima. To su bili deserti naših baka koje nisu imale čokolade. Na sajmovima to prezentiramo, vratimo ljude u djetinjstvo i to je postao veliki hit. Tako da ćemo imati tjesteninu od pira zasijanog na našem OPG-u (on već raste), lijeske također rastu i daju svoje prve plodove pa se nadamo da će to biti naš novi budući proizvod, kaže Snježana.
Isto tako tvrtka će dobiti priliku i za dobivanje vaučera za internacionalizaciju poslovanja pa postoji velika šansa da će se Petrova tjestenina naći na policama trgovina u inozemstvu.
Možda se onda u dogledno vrijeme ostvari i želja mame Snježane da Petar u tvornici (koja je primjer dobre praske kompletne integracije osobe iz spektra autizma ne samo u Hrvatskoj) više ne bude sam.
-Htjela sam da on nema prekid između škole i posla jer ako završi na burzi znamo da se gube sve kompetencije i kod najvisokofunkcionalnih osoba. To što je trenutno sam je i najvevći nedostatak što mi nikako nije bila želja niti interes. Mi ćemo se jednostavno morati širiti kako bi on bio sa svojim vršnjacima, kaže mama Snježana.
Izazovan put već su prevalili pa ni ovaj novi sa širenjem posla neće biti problem jer kako kaže "motiv nam je velik kao kuća i nema zapreka".
T.P.
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
