Zračna luka u Kopenhagenu čvorište je između juga i sjevera Europe gdje se koriste razne novčanice.
Ida, 22-godišnja prodavačica u maloj trgovini okićenoj crveno-bijelim nacionalnim zastavama, prodaje suvenire turistima.
-Možda je jednostavnije imati euro kada putuješ u inozemstvo, kaže za Studio Europa. -Ali nama Dancima je bolje što imamo svoju valutu. Navikli smo na krune i lakše nam je kupovati njima, dodaje
Ida je više puta razgovarala sa svojim prijateljima o eurozoni, bloku 20 zemalja koje koriste euro kao svoju valutu, a kojem se 2023. godine priključila Hrvatska.
-Svi moji prijatelji razmišljaju kao i ja, napominje u suvenirnici na aerodromu. Ondje se može platiti eurima, ali ostatak novca vraća se isključivo u krunama.
Danska, nordijska zemlja otprilike jednako velika kao Hrvatska, godine 2000. je održala referendum na kojem je 5,8 milijuna stanovnika odlučivalo o ulasku u eurozonu.
Njih 53,2 posto bilo je protiv, a 46,8 za uvođenje eura.
-Tada sam bio za, ali da je danas referendum ne znam kako bih glasao. Morao bih dobro razmisliti, kaže 55-godišnji Lars, menadžer građevinske kompanije.
No, takav referendum nije izgledan jer uvođenje eura ovdje nikome nije na agendi, napominje dok čeka let za Litvu, zemlju koja je 2015. uvela euro.
Danska, članica EU-a od 1973. godine, izborila se u pregovorima s Bruxellesom da ne mora uvesti euro. Susjedna Švedska ga teoretski mora uvesti, ali godinama namjerno izbjegava ispuniti uvjete za ulazak u eurozonu. Slična je situacija u Češkoj, Poljskoj i Mađarskoj.
Švedska i Norveška, naftom bogata zemlja koja nije članica EU-a, devalvacijom svoje valute potiču izvoz i time zaposlenost.
-Kada se odreknete svoje nacionalne valute više nemate instrument ekonomske politike, kaže belgijski profesor ekonomije Paul de Grauwe.
Danska međutim od nastanka zajedničke europske valute drži tečaj na razini od 7,45 krune za jedan euro, na sličan način kao što je Hrvatskoj bila vezala kunu pri tečaju 7,53 kuna za euro.
De Grauwe, autor udžbenika „Ekonomija monetarne unije“, kaže da Danci mogu u slučaju potrebe mijenjati taj tečaj i pomagati svom gospodarstvu dođe li do gospodarske krize u budućnosti.
Sve krize ne utječu jednako na sve zemlje, što ekonomisti nazivaju „asimetričnim šokovima“.
Kriza s koronavirusom je, primjerice, imala veće posljedice na južne primorske zemlje ovisne o turizmu. Njima je odgovaralo da Europska središnja banka sa sjedištem u Frankfurtu spusti kamatnu stopu i tako poveća optjecaj novca i potakme posrnulu gospodarsku aktivnost.
Sjevernim zemljama, čija se gospodarstva zasnivaju na izvozu industrijskih proizvoda i strojeva, odgovarala je pak viša kamatna stopa kako pretjerana količina novca u optjecaju ne bi dovela do inflacije, odnosno do općeg porasta cijena.
Zbog toga dolazi do svojevrsnog sukoba interesa među zemljama.
Vlade koje uvode euro provode snažnu medijsku kampanju u svojim zemljama ukazujući građanima samo na pozitivne strane zajedničke valute, poput jeftinijeg zaduživanja u inozemstvu i mogućnosti većih ulaganja iz inozemstva jer strani investitori nemaju rizik od promjene tečaja u zemlji.
Ili, pak, ističu snažnije političko integriranje u EU uvođenjem eura.
Profesor De Grauwe kaže, međutim, da zemlje „riskiraju ulaskom u eurozonu“.
-Iz akademskog kuta gledano, ne može se tvrditi da je svim zemljama u gospodarskom interesu uvesti euro, napominje. -A ne znamo niti jesu li zemlje koje su ga uvele doista dijelom optimalnog valutnog područja, odnosno imaju li veće koristi od članstva ili štetu, kaže.
Države imaju različite nacionalne pravne sustave, tržišta rada i porezne sustave pa im svima ne odgovara ista monetarna politika koju provodi Europska središnja banka u određenom trenutku.
Bude li se eurozona dalje širila situacija će postati kompleksnija.
-Proširi li se eurozona sa sadašnjih 20 na 25 država, zemlje koje su ranije ušle trebat će nanovo napraviti analizu troškova i koristi u tim novim uvjetima, kaže De Grauwe koji predaje o tome studentima na sveučilištima London School of Economics i KU Leuven u Belgiji.
Portugal je 2002. uveo euro, a 69 posto njegovih građana smatra da je to dobro za zemlju, podatak je europskog statističkog ureda Eurobarometar objavljen prije pet mjeseci.
-Meni je, međutim, prva asocijacija na euro drastično poskupljenje, kaže 42-godišnja Catarina rođena u Lisabonu.
Prisjeća se kako su trgovci iskoristili prelazak iz lokalne valute escudo u euro za podizanje cijena.
-Kava je preko noći poskupjela s 0,50 centi na 1 euro, kaže. A plaće nama radnicima ostale su iste.
Portugal je 2010. zbog velikog zaduživanja u inozemstvu i sporog gospodarskog rasta upao u financijsku krizu. Vlada je zatim uvela oštre mjere štednje pa je Catarina bila među tisućama radnika koji su ostali bez posla.
Odselila se 2012. u Kopenhagen gdje radi u mjenjačnici.
-Zasad ne razmišljam o povratku u Portugal, kaže dok mijenja eure u krune.
M. Dobrašin
