Voditelji radionice, Jana Šivak i Marko Pekić, već godinama surađuju na pripremi filmskih kopija s audiodeskripcijom, ponajviše onima za potrebe Festivala prava djece, čija je Šivak producentica. Kroz sve te godine, osim pripreme filmskih kopija u DCP formatu, što je preduvjet da se mogu prikazivati u kinima, intenzivno rade na unaprjeđenju pripreme audiodeskripcija, ali i na edukaciji kinematografskog tehničkog osoblja da te audiodeskripcije mogu reproducirati. Posljedica toga je i ova radionica - "Prilagodba filma za osobe s oštećenjem vida: Što je audiodeskripcija i koji su tehnički preduvjeti za projekciju filma s audiodeskripcijom?“, namijenjena kinoprikazivačima u cijeloj Hrvatskoj koji su željeli čuti i naučiti više o prilagodbi audiovizualnih sadržaja osobama s oštećenjem vida te se na konkretnim primjerima upoznati s tehničkim detaljima vezanim za procesore zvuka i pripadajući softver u svojim kinima.
Iako je ideja bila radionicu održati u kabini nekog kina, dobar interes prikazivača iz svih dijelova Hrvatske na kraju je rezultirao online izdanjem radionice, jer bi teško bilo izabrati lokaciju koja bi svima bila dovoljno pristupačna.
Inače, kako je Jana Šivak objasnila u svom dijelu prezentacije, audiodeskripcija je "postupak zvučnog opisivanja neverbalnih elemenata na slici i scena filma koje slijepe i slabovidne osobe ne mogu same zamisliti iz zvučnog zapisa filma". -Na taj način slijepi i slabovidni gledatelji dobivaju usmeni opis važnih vizualnih dijelova filma, primjerice likova, scene, prostora te mogu u potpunosti shvatiti sadržaj filma. Pojednostavljeno, ono što je za slijepu osobu film, za videću osobu je radio drama, istaknula je Šivak.
Pekić, iz multimedijskog poduzeća RADAR, koje priprema DCP kopije za domaće i strane filmske distributere, ali ih i educira o iskorištavanju dodatnih mogućnosti DCP-a, ovom prilikom se osvrnuo na najprisutnije zvučne procesore u hrvatskim kinima, a to su prvenstveno oni proizvođača Dolby. -Različiti modeli procesora, ovisno o tome jesu li starije ili novije generacije, ponašaju se drukčije, a i gotovo svako kino ima drukčiji "setup". Sve to utječe na postupke koje treba obaviti da bi se audiodeskripcija glatko reproducirala, no na ovoj radionici operatori su dobili jasnu općenitu sliku. Za konkretne zahvate na svojoj opremi, možda će se morati konzultirati i s vlastitim serviserima, no sad će točno znati što od njih traže, rekao je Pekić.
Radionica je provedena u sklopu projekta "Čuti (ne)vidljivo", čiji je cilj prilagodbom filmskih sadržaja osobama s oštećenjem vida te edukacijom svih relevantnih dionika povećati svijest društva i šire javnosti o važnosti ravnopravnog pristupa kulturi i umjetnosti te potaknuti dobre prakse koje osiguravaju ravnopravan pristup kulturnim sadržajima osobama s oštećenjem vida.
T.P.
Sadržaj je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
