U potopljenom antičkom brodu u Španjolskoj pronađena kovanica iz Siska

Rimski trgovački brod dug 12 metara, a širok 5 metara, isplovio je 320. godine iz luke Cartagena na jugu Španjolske. Plovio je Sredozemnim morem nakrcan s nekoliko stotina amfora, antičkih keramičkih posuda, u kojima su bili maslinovo ulje, vino, ocat i usoljena riba. Potonuo je 65 metara od obale u uvali španjolskog otoka Mallorce. Olupina koja je stoljećima bila zarobljena u morskom pijesku otkrivena je 2019., a u istraživanju koje se sada privodi kraju pronađen je novčić iskovan u Sisciji, današnjem hrvatskom gradu Sisku.

Brod je trebao prevesti teret u Rim ili neku drugu luku tadašnjeg Rimskog carstva. Na putu je uplovio u južnu uvalu španjolskog otoka Mallorce. Zaljev ispred lučkog grada Palma de Mallorca bio je uobičajeno pristanište trgovačkih brodova. Četvorica članova posade bacila su sidro, ali ga nisu stigli izvaditi kako bi nastavili putovanje.

Iznenadno snažno nevrijeme se, naime, obrušilo na zaljev. Brod, udaljen 65 metara od obale, nije izdržao nalet oluje. Potonuo je, a onda ga je progutalo pješčano dno.

Olupina je tako stoljećima bila zarobljena u pijesku sve dok ju u svibnju 2019. nije slučajno otkrio lokalni stanovnik, tijekom svog rutinskog dnevnog plivanja.

- Najvjerojatnije se ukazala pod udarom pobješnjelog mora, odnosno novog nevremena, kaže arheolog Miguel Ángel Cau Ontiveros sa Sveučilišta u Barceloni. - Nevremena su sve učestalija zbog klimatskih promjena, dodaje za Studio Europa.

Na iznenadno izranjanje olupine iz pijeska utjecala je i promjena morskih struja, ali i regeneracija okolnih plaža te gradnja sportskih luka, uvjeren je arheolog. Te turističke aktivnosti su od 1950-ih godina izmijenile obalno tlo tamošnjeg zaljeva.

Plivač Félix Alarcón, koji živi u obližnjem mjestu, uočio je ostatke broda na dubini od samo 2 metra. Odmah je to prijavio lokalnim vlastima. Iznenađenje je bilo tim veće što je uočio olupinu ispred jedne od najvećih turističkih plaža na otoku. Dvoje njemačkih kupača je nekoliko dana kasnije potvrdilo to isto. I oni su vidjeli drvene dijelove i amfore. Najstariji lokalni ribari ispričali su zatim da su još prije 70 godina uočili slične dijelove.

Vlasti su poslale ronioce koji su potvrdili da je na dnu doista antička olupina.

Arheolog Cau Ontiveros, specijaliziran za rimsku povijest, priključio se istraživačkom projektu "Arqueomallornauta" kako bi saznali više o potopljenom brodu. Tim sastavljen od lokalnih vlasti te sveučilišta iz Barcelone, Balearskih otoka i Cádiza zajednički je istraživao pet godina pronađene ostatke. Sada konačno imaju saznanja o nepoznatom brodu.

- Riječ je o rimskom trgovačkom brodu, nosivosti 40 tona, tipičnom za zapadno Sredozemlje, kaže Cau Ontiveros.

Pronašli su u njemu 300 odlično očuvanih amfora na kojima je označeno čime su napunjene. Neke su još uvijek začepljene, a na čepovima su žigovi s utisnutim imenima dvoje ljudi, Alunnusa i Ausoniusa. Pronašli su i dvije 'cipele', jednu od kože a drugu od pletara, koje su vjerojatno pripadale posadi. Također i udice, užad i rimsku svjetiljku.

Ključni pokazatelj da se vjerojatno radi o rimskom brodu iz 320. godine bio je pronalazak novčića iskovanog u Sisciji, današnjem hrvatskom gradu Sisku.

Novčić je bio u rupi u koju se stavlja jarbol ili glavni jarbol.

- To je važno otkriće jer je polaganje novčića bio čin inauguracije novog broda. Taj obred se obavljao prije prvog polaska na more, objašnjava Cau Ontiveros. Novčić se utiskivao kako bi donio sreću.

Arheolozi su dosad proučili samo gornju stranu novčića jer je donja utisnuta pa se ne vidi.

- Novčić je iz Siscije jer na njemu piše SIS. Zahvaljujući numizmatici znamo da je to bila Siscia - kaže arheolog. - Na kovanici vidimo stijeg sa slovima VOT i dva XX (križa) između dva zarobljenika te natpise Virtus Exercitus i SIS koji se odnosi na kovnicu Siscije, dodaje.

Rimljani su u Sisciji izgradili kovnicu novca 262. godine.

Cau Ontiveros napominje da je kovanica jasna i da ju moguće klasificirati kao novac rimskog cara Konstantina Velikog pod čijom se vlašću kovalo ondje otprilike od 272. do 337. godine.  

- Ovo je vrlo važno jer nam daje ono što u arheologiji zovemo "terminus post quem", to jest brod može biti samo iz 320. godine ili kasnije. Na to nam ukazuju i drugi proučeni predmeti s broda - kaže. Na jednom od njih je još jedan simbol koji upućuje na Konstantina.

Istraživači su stoga zaključili da je brod potonuo oko sredine 4. stoljeća. 

Svi pronađeni predmeti nalaze se sada u muzeju u Palma de Mallorci. Istraživački projekt "Arqueomallornauta" privodi se kraju, a onda će biti otvorena izložba na kojoj će stanovnici i turisti čuti priču o potopljenom brodu.

Olupina, međutim, i dalje stoji u pješčanom podmorju blizu naselja Ses Fontanelles.

- Ideja nam je da ju kompletnu izvadimo i sačuvamo, kaže Cau Ontiveros. - Problem je što se nalazi u plitkom moru gdje udaraju valovi. Postoji mogućnost da ga nova oluja uništi, baš kao što ga je izronila, dodaje.

Brod bi, bude li sve u redu, također trebao završiti u muzeju.

No, ni tada neće završiti posao za Cau Ontiverosa i arheologe jer bi u Sredozemnom moru moglo biti još puno nepoznatih potopljenih olupina.

Italija, Francuska, Španjolska, Grčka, Turska, Hrvatska, Malta, Libanon, Izrael te obale sjevera Afrike "imaju ogroman potencijal za podvodnu arheologiju".

- Sigurno u svojim vodama skrivaju puno ovakvih brodova koji su doživjeli brodolom, kaže Cau Ontiveros.

M. Dobrašin