Upravo je, naime, prije 70 godina Georgije Paro režirao svoju predstavu u Zorin domu i to baš Pepeljugu u kojoj je kraljevića glumio sam Berislav Frkić. Potom je Frkić prije 28 godina, 1995. režirao Pepeljugu, ali onu, Vladimira Nazora, koju je pak sada na kazališne daske u potpuno novom ruhu dovela Sanja Hrnjak.
Autorski tim i ansambl koji je radio na Pepeljugi su veliki i brojni, kaže Ivana Kostelac koja u mjuziklu igra glavnu ulogu, Pepeljuge Anke.
-Stvarno predivna ekipa radi na ovome projektu i mislim da će se to u konačnici i vidjeti na sceni, dodala je.
I, vidjelo se. Obje večeri bile su za pamćenje – publici zbog izvedbe, a izvođačima zbog iskustva s Dramskim studijom.
-Cijeli projekt Pepeljuge je divan, jedan od ljepših u kojima sam radio, rekao je za Studio Europa Stefano Surian koji igra Čarobnjaka pohvalivši energiju kojom pršte članovi Dramskog studija dok su na pozornici.
Filip Subotić debitirao je u mjuziklu u ulozi kneza.
-Ovo je zapravo jedno od najljepših iskustava u mom životu. Oduvijek sam želio raditi mjuzikle i kada me Sanja nazvala prije godinu dana jednostavno sam morao prihvatiti.
-Uloženo je puno rada i truda, ističe Lucija Luketić koja igra Stojku, Jaginu kći. - Nije bilo lako, ali se uvijek isplati jer je konačni rezultat predivan.
Među najmlađima, ako ne i najmlađi član ansambla je desetogodišnji Viktor Šoštarić. Iako je u ulozi Čarobnjakova pomoćnika imao samo dvije rečenice, kaže kako je uživao.
-Najlakše je bilo zapamtiti te riječi koje sam morao reći, a najteži su bili pokreti koje sam morao raditi, otkriva Viktor, također debitant.
Pepeljuga u režiji Sanje Hrnjak kruna je 70 godina rada Dramskog studija, ali i posljednjih 20 godina pod njenim vodstvom.
Mjeseci rada ansambla u kojemu je i više od 30 članova okupio je i neka poznata imena. Glasom Ivanka Boljkovac, a glasom i stasom glumac Fabijan Pavao Medvešek i kao debitantica u mjuziklu, jazz pjevačica Valerija Nikolovska.
- Upoznao sam toliko mladih ljudi koji uz svoje dnevne poslove, škole i sve druge obveze dolaze ovdje i daju apsolutno svu energiju koju imaju. Mislim da je to ono pravo i jedini način kojim se kazalištem treba baviti, kaže Medvešek. -Mnogim kolegama preporučujem da dođu i vide mlade kako se zapravo pršti na pozornici.
-Od prvog dana se osjećam kao da sam dio ove prekrasne obitelji. Jako sam puno naučila kroz ova dva, tri mjeseca koliko sam ovdje. Ja sam došla među zadnjima, rekla nam je Nikolovska.
Ali, ovaj mjuzikl je ipak najvećim dijelom „made in Karlovac”. I, kao što kaže nekadašnja gradonačenica Karlovca, Marta Mikić – to je najkvalitetniji dar koji se mogao dogoditi Karlovcu.
-Od najelementarnijih događaja koji su se u povijesti kazališta dogodili svi su sažeti u ovom mjuziklu. I, zapravo to što je napravila Sanja sa svojim ansamblom i svim učesnicima, pogotovo sa Gelom, smatram da je vrhunac jednog kvalitetnog rada i iznenađenje za naš grad jer je izašlo iz svih dosadašnjih okvira. Ljepota, naglasila je Mikić.
Mladi i oni malo stariji članovi Dramskog studija, uvjerljivih i energičnih glumačkih, a pokazalo se i pjevačkih i plesačkih sposobnosti, izvodili su songove Ivice Šimića koje je rearanžirao Ante Gelo.
-Pored Sanje Hrnjak i cijele ekipe, baš mi je bio gušt. Ono što morate znati je da je sve snimano uživo, da su glazbenici većinom Karlovčani. Spomenut ću Maria Klarića, Maria Bočića, gudači svi. Tako da je to poseban drive, i zadovoljstvo mi je što smo to zajedno uspjeli napraviti. A, cijela ekipa, to je strašna ekipa, divni su ljudi, i mladi i stari, svi imaju volje i ljubavi prema tome, kaže Gelo.
Iako su scenografija i kostimi poput onih iz Grimmovih bajki, Pepeljuga karlovačkog Dramskog studija je hrvatska verzija zbog čega je još vrednija.
-To bi Karlovčanima trebalo posebno biti bitno. Ipak se radi o Nazorovoj Pepeljugi koja nikada nije napravljena. Znači, kao neka nacionalna baština, naglašava Gelo.
-To je jedna pastoralna priča, nije diznijevska Pepeljuga u kojoj se sve sa čarobnim štapićem događa nego je tu uloga prijatelja i ljubavi ista kao i simbolika Dramskog studija, dodaje Ivana Kostelac.
S druge strane, mjuzikl kao forma se u Hrvatskoj teško postavlja stoga je karlovačka Pepeljuga ogroman zalogaj.
-Sanji bi zbog toga trebalo skinuti kapu, i Mirjani i cijeloj ekipi koja je radila jer je uložen strašan trud, ističe Gelo.
Zbog nevjerojatne slikovitosti svake scene, ovaj mjuzikl bi trebalo pogledati više puta ne bi li se uhvatilo baš svaki pokret i radnju na pozornici. Karlovačka publika definitivno očekuje Pepeljugu na repertoaru Zorin doma međutim novi datumi za sad nisu poznati.
A, dok Pepeljugi kao predstavi trebaju tek sitna "peglanja", ono o čemu bi u Gradskom kazalištu Zorin dom trebali povesti računa za ovu i svaku drugu predstavu je izgled kazališta. Zvučnici na i ispred pozornice i nepregledni metri žice posvuda u dvorani nikako mu ne laskaju.
T.P.
